Kokcidiomikoza kod psa - infekcija pluća

Kokcidiomikoza je gljivična infekcija koja zahvaća i pse i ljude. Psi su skloni oboljeti od ove bolesti jer stalno njuškaju po zemlji koja može sadržavati kokci spore. Štenci, stari psi i psi slabog imunološkog sustava lakše obole od ove zarazne bolesti.


Kako se pas zarazi?

Pas se zarazi udisanjem gljivice. Kokcidije - gljive koje uzrokuju kokcidiozu primarno nastanjuju pustinjsko tlo, Dospiju u zrak ako se po tlu prekopava ili nakon intenzivne kiše. Nakon udisanja spore koja se nalazi u zraku, infekt dospijeva u pluća i započinje životni ciklus i razmnožavanje. Psi se mogu zaraziti i direktnim kontaktom sa zaraženom psećom ranom.


Simptomi pseće kokcidiomikoze

• Gubitak apetita
• Gubitak težine
• Šepavost
• Dugotrajno kašljanje
• Bolovi u zglobovima
• Limfadenopatija

Simptomi kokcidiomikoze variraju od psa do psa i jedina učinkovita metoda dijagnosticiranja je serologija. Često zaraženi budu i drugi dijelovi psećeg organizma.  Oči, koža i živčani sustav mogu pokazivati promjene zbog infekcije. Visoka temperatura se pojavljuje sporadično i treba se pratiti. Rtg snimanje prsa i zglobova pomažu u dijagnozi kokcidiomikoze.


Liječenje

Liječenje ove bolesti uključuje antimikotike poput Nizorala ili diflukana. Nizoral sadrži aktivni sastojak ketokonazol iz skupine azola. Ubija osjetljive gljive tako što interferira sa stvaranjem njene stanične membrane. Može se dodati u hranu kako bi pas lakše uzeo lijek.
Općenito doziranje je dva puta na dan u periodu vremena kojega odredi veterinar. Pošto nema lijeka koji trenutačno rješava ovu bolest, antikotici se psu prepisuju kroz godinu dana. Psi kojima je zbog infekcije došlo do oštećenja mozga zahtijevaju doživotnu terapiju lijekovima. Stoga je važno kokcidiomikozu otkriti u ranom stadiju jer može biti čak i fatalna.


Nuspojave liječenja

Iako psi dobro reagiraju na antimikrobnu i antifunglanu terapiju, liječenje je često skupo i dugotrajno. Najčešće nuspojave su povraćanje i gubitak apetita. Međutim, psi koji odreagiraju pozitivno na liječenje razviju doživotni imunitet na zarazu sporama kokcidije. Veterinar će prekinuti davanje lijeka nakon što krvni testovi pokažu prisutnost antitijela na ovaj infekt.


Prevencija


Jedini način da se spriječi zaraza kokcidijom je sprječavanje psa da kopa i njuška po blatu. Što se tiče davanja lijekova, važno je pročitati i slijediti upute na samom lijeku. Rana dijagnoza i brzo liječenje uvelike povećavaju šansu za potpuno izlječenje psa.

Liječenje ciroze jetre kod pasa

Ciroza kod pasa je stanje uzrokovano različitim bolestima jetre uključujući hepatitis i druge infektivne bolesti. Liječenje se bazira na simptomima i stanju jetre. Kod ciroze, lijekovi nisu uvijek preporučeni, jer uglavnom sadrže puno sastojaka koje jetra teško prerađuje.


Niskoproteinska prehrana

U liječenju bolesti jetre najvažnija je promjena u prehrani. Jetra ima nekoliko funkcija, a najvažnija je čišćenje krvi od nepotrebnih supstanci i osiguravanje čiste krvi u krvotoku. Kada pas ima bolesnu jetru, liječenje lijekovima može napraviti više štete nego koristi zbog toga što jetra nije 100 % aktivna i ne pročišćava krv dovoljno, pa u njoj zaostaju štetne tvari iz lijekova. Sve to može dovesti do otrovanja psa.
Prehrana psa bi trebala sadržavati vrlo malu količinu proteina, a veterinar će vjerojatno preporučiti mokru hranu koja manje opterećuje rad jetre. Neki veterinari preporučuju potpuno prirodnu prehranu u kojoj nema umjetnih dodataka ili kemikalija koje jetra teško prerađuje. U oporavku jetre mogu pomoći nadomjesci aminokiselina i antioksidansi.


SAM-E

SAM-E ili S-adenosylmethionin može koristiti u liječenju jetre. On se dobiva iz aminokiselina, koje se pretvaraju u antioksidanse i produkte koji štite jetru i uništavaju toksine. Pomaže jetri da se regenerira, i istovremeno čisti organizam. Ovaj tretman se preporuča jer nema nuspojava. No neki psi mogu imati gastrointestinalne probleme poput povraćanja i proljeva tijekom prvih dana liječenja. Također sam-e može uzrokovati iritaciju jednjaka.



Laktuloza

Laktuloza je zamjena za šećer koja se može koristiti kod pasa sa cirozom jetre. Također pomaže i u borbi s opstipacijom. Laktuloza djeluje kao čistač jer odstranjuje amonijak iz krvnog toka. Neke nuspojave laktuloze su povraćanje, mučnine i grčevi u želucu.


Arginin

Arginin se normalno proizvodi u organizmu psa, ali postoji potreba za njegovom nadoknadom kada postoje problemi s jetrom. Arginin je aminokiselina koja stimulira oporavak jetre i pročišćava krv. Može se davati u tabletama, ali i prehranom kroz mliiječne proizvode, tunu, pšenicu, svinjetinu i piletinu.


Karnitin

Karnitin je antioksidans koji potpomaže jetru. Može ga se nadomještati davanjem psu veće količine mesa, mahinarki i sirutke.

Važno je konzultirati se s veterinarom prije nego što krenete na bilo koji način liječiti svog psa. Ciroza je ozbiljno stanje koje ako ostane neliječeno vodi u zatajenje jetre i smrt psa.

Kirurško odstranjenje katarakte kod pasa

Jedan od načina liječenja katarakte kod pasa je kirurško odtranjenje zamućene leće. Operaciju izvodi veterinar oftalmolog i uspješnost same operacije je 90%. Kod onih pasa kod kojih se vid nije vratio, vjerojatno postoji dublji uzrok koji nije otkriven prije same operacije. Razumijevanje samog postpuka je važno kako bi mogli odlučiti je li operacija pravi izbor za Vašeg psa.


Operacija i priprema

Prije same operacije psu je potrebno kapati oči određenim kapljicama. To su antibiotske kapi i daju se u cilju smanjenja rizika od infekcije oka dan prije operacije. Prema individualnoj procjeni veterinara, može psu prepisati i druge kapi.

Za ovu operaciju pas ide u opću anesteziju. Prije određivanja dana operacije veterinar će provesti sve potrebne krvne testove kako bi se uvjerio da je pas dovoljno zdrav da može podnijeti operaciju. Opća anestezija sprječava psa da se pomiče i "protestira" tijekom postupka.

Veterinar oftalmolog radi inciziju u oko dugu oko 2-3 mm. Kada je napravljena, u stražnju očnu sobicu se stavlja gusti gel kako bi održale strukture oka i izbjegla oštećenja.

Dva su načina odstranjivanja zamućene leće, a kojim će se to napraviti ovisi o vrsti katarakte i kirurškoj opremi. Katarakta koja se nije adherirala na kapsulu leće može se odstraniti fakoemulzifikacijom. U tom postupku se jedan instrument nalik na iglu uvodi u leću i vibrira preko 40000 puta u sekundi kako bi razbio otvrdnulu leću. Komadići se odstranjuju, i ostaje čista kapsula leće.
Ako je katarakta pričvršćena za kapsulu leće, cijela leća se odstranjuje. Pas će i dalje imati funkcionalan vid koji je mutniji od onog s umjetnom lećom.

Nadomjesni implantati su plastične leće, nalik na kontaktne leće, koje se umeću u praznu kapsulu leće. Omogućavaju psu da vidi oštrije i čišće. Umjetna leća je trajni dio oka Vašeg psa. Ako je odstranjena cijela leća, umjetna leća nije opcija jer u oku mora ostati kapsula prirodne leće koja drži na mjestu novu umjetnu.


Postoperativna briga

Nakon kirurškog zahvata psu se moraju kapati oči kako bi se spriječio nastanak infekcije ili druge komplikacije. Također mu se stavlja elizabetinski ovratnik da ne grebe šapama po očima. Ako se pridržavate danih uputa određeno vrijeme, problema u oporavku ne bi trebalo biti.

Operacija katarakte nije obavezna. Pas može funkcionirati i živjeti bez vida, no vraćanje oštrog vida mu olakšava daljnji život i sigurnost.

Kapi za liječenje katarakte kod psa

Katarakta kod pasa je poremećaj koji može u svojoj podlozi imati neku drugu bolest, traumu ili genetiku. Može se pojaviti na jednom ili oba oka i uzrokovati djelomičnu ili potpunu sljepoću. Uglavnom se može vidjeti na očima psa kao opakne mrlje koje podsjećaju na zdrobljeni led. Do nedavno, kirurška operacija je bilo jedino rješenje. Danas, u liječenju su dostupne i kapi, tako imate izbor u načinu liječenja Vašeg psa.

Kapljice dolaze pod raznim tvorničkim imenima, ali najveći broj u svojem sastavu ima N-acetylcarnosin. On ima antioksidacijski učinak na veći dio oka. Antioksidansi pomažu u borbi protiv slobodnih radikala. Dokazano je da prije navedeni sastojak usporava razvoj, sprječava nastanak i otklanja već nastalu kataraktu kod pasa. Vlasnici pasa su primjetili značajno poboljšanje vida kod svojih ljubimaca, bez obzira na to koliko je katarakta bila prisutna i koliko vida je pas već izgubio.  Naravno da uspjeh ovisi o tim faktorima, no stalna upotreba ovog lijeka garantira barem malo poboljšanja kod bolesti.


Prednosti kapljica za liječenje katarakte

Mnoge su koristi od upotrebe ovih kapljica, pogotovo kada se biraju umjesto operacije. Napravljene su kao otopina koja nije bolna za oči i vrlo su jednostavne za upotrebu. Aktivni sastojak se bazira na prirodnoj molekuli, tako da nema nuspojava. Ovakvo liječenje je mnogo jeftinije od operacije i u potpunosti se izbjegavaju komplikacije nakon kirurškog zahvata. Dodatno, operacija može uključivati i potpuno odstranjenje oka. S u potrebom ovih kapljica, ne samo da se spašava oko, već njihovom pravilnom upotrebom se može vratiti veliki dio vida i zdravlja.


Rezultati upotrebe

Rezultati imaju tendenciju variranja. Drastična poboljšanja su vidljiva u velikom broju slučajeva, no u određenim tipovima katarakte pokazuje se polaganiji znakovi povlačenja bolesti. Ako je vid bio potpuno izgubljen, ako je katarakta uzrokovana ozljedom ili dugotrajnim uzimanjem steroidnih lijekova, rezultati su puno slabiji. Ove kapljice se daju duži period vremena i s puno upornosti kako bi došlo do poboljšanja u prije navedenim slučajevima.


Treba obratiti pažnju...

Iako nisu prijavljene nikakve nuspojave korištenja ovih kapljica, na umu treba imati nekoliko stvari. Učinkovitost aktivnog sastojka može biti smanjena i ograničena kada se kombinira s određenim vitaminima i mineralima. Nije ih dobro miješati s drugim suplementima kojima se osiguravaju antioksidansi oku, poput Luteina i Zeaxanthina. Oni nemaju poptuno isti princip djelovanja kao N-acetylcarnosin, i mogu si međusobno smanjiti učinkovitost.

Dijagnoza katarakte kod pasa

Katarakta zahvaća leću oka. Može se pojaviti kod svih vrsta pasa, a ozbiljnost bolesti je individualna kod svakog psa. Tijekom postavljanja dijagnoze važna je dob psa kako bi se odredio točan tip katarakte. Neki psi imaju genetsku predispoziciju  za razvitak ovog poremećaja.


Leća oka je napravljena od vode i proteina. Katarakta se razvija kada se poveća sadržaj vode u leći, uzrokujući zamućenje vida i gubitak transparentnosti.


Simptomi katarakte kod pasa

Najvidljiviji simptom katarakte je promjena u boji očiju psa. Oko se može činiti sivkasto ili plavkasto. To je posljedica zadržavanja vode u leći. Vlasnici pasa također mogu primjetiti značajne promjene u ponašanju psa, poput smanjene zaigranosti i nemogućnosti fokusiranja i zapažanja ljudi ili objekata. Neki se psi mogu slučajno zaletiti u objekte zbog smanjenja bistrine vida. Katarakta može uznapredovati od blage do teške u samo nekoliko mjeseci. Zbog toga, vlasnici ljubimaca bi morali pripaziti na pojavu znakove katarakte, osobito na pojavu promjene boje očiju, te crvenila i osjetljivosti oko očiju. Brza medicinska reakcija može spriječiti nastanak sljepila i smanjiti zamućenost vida.


Dijagnoza

Prvi dio dijagnosticiranja uključuje fizikalni pregled radi utvrđivanja poteškoća u hodanju i vanjskih promjena u očima psa. Veterinar će provjeriti sposobnost psa da fokusira neki objekt. Najčešći test koji provodi veterinar se zove Shirmer test suzenja. On se provodi tako da se postavi testna trakica na donju vjeđu oka kako bi se izmjerila količina proizvedenih suza. Ovaj test je najmanje invazivan i traje svega oko minutu. Veterinar će pregledati oko kako bi utvrdio da nije došlo do njegovog oštećenja stranim objektom i potražit će eventualno prisutne strane čestice.

Drugi dijagnostički testovi uključuju:

• mjerenje očnog tlaka
• pregled očne leće
• kompletnu krvnu sliku
• elektroretinografiju
• oftalmički ultrazvuk

Mjerenje očnog tlaka - provodi se instrumentom koji se zove tonometar. Normalni tlak je između 10 i 20 mmHg. Povišeni tlak ukazuje na problem s okom.
Pregled očne leće - vrši se specifičnim pregledom koji se zove biomikroskopija s procjepnom svjetiljkom. Kod tog pregleda se povećavaju makro i mikro strukture oka, i pregledava se opacitet oka, zadržavanje tekućine i prednja očna sobica.
Kompletna krvna slika - Neki psi koji pate od katarakte koja sekundarna bolest dijabetesa. Pregledom krvi može se otkriti povećana razina glukoze u njoj i eventualni dijabetes.
Elektroretinografija i oftalmički ultrazvuk - Elektroretinografija se provodi kako bi se isključile boleti mrežnice. Njome se mjeri električna aktivnost mrežnice psa. Ponekad može biti potreban i oftalmički ultrazvuk kako bi se odredio oblik i kompozicija psećeg oka u vidu planiranja operacije.

Iako se većina pasa koja boluje od katarkte liječi operacijski, uspjeh ovisi o prisutnosti bolesti mrežnice i drugih očnih bolesti. Odrđenom broju pasa nakon operacije vid se potpuno povrati.

Prognoza karcinoma mjehura kod pasa

Karcinom mjehura može zadesiti pse svih dobi, no češći je kod starih pasa. Karcinom se može manifestirati kroz simptome poput bolnog uriniranja, krvi u urinu i učestalih sekundarnih infekcija. Prognoza karcinoma mjehura ovisi o više faktora. Pas se može izliječiti do kraja ako se tumor u poptunosti odstrani i ne naraste ponovo, no može se dogoditi da pas preživi i manje od 6 tjedana.


Faktori koji utječu na prognozu:

• stadij karcinoma
• primjenjen tip liječenja
• odgovor organizma na liječenje

Pas s karcinomom mjehura može živjeti od 6 tjedana do dvije godine. U najboljem slučaju, moguća je operacija kojom se tumor u potpunosti ukloni i više ne naraste, i tada se očekuje normalna dužina života psa.


Stadij karcinoma

Karcinom mjehura se može otkriti u ranim fazama ako pas pokaže neke znakove. U tom slučaju može se primjeniti adekvatno liječenje već na samom početku bolesti i šansa za preživljenje je veća. Ako je karcinom mjehura  u srednjem stadiju napredovanja, pas još uvijek može imati veću šansu za preživljenje, jer je tada u većini slučajeva još moguća operacija. Kada je karcinom uznapredovao i proširio se na druge organe, prognoza je loša. Karcinom mjehura kod pasa može metastazirati u pluća ili limfne čvorove unutar 6 tjedana. Zato je bitna brza reakcija i liječenje.


Liječenje

Način liječenja također utječe na prognozu karcinoma.

• Operacija i odstranjenje tumora i okolnog tkiva. Operacija nije uvijek opcija, i to u slučaju kada je karcinom u uznapredovalom stadiju ili je smješten nepovoljno. U slučaju operacije, ako se odstrani kompletan tumor i niti jedna maligno promijenjena stanica ne zaostane, pas može dalje voditi normalan život.
• Kemoterapija se daje psu ako ga nije moguće operirati, ili nakon operacije. Takva vrsta lijekova  usporava razvoj malignih stanica karcinoma. Ako se daje nakon operacije, prognoza može biti još bolje za psa. Ako se psu daje isključivo kemoterapija ( bez drugih oblika liječenja), može samo usporiti napredovanje bolesti koja se u konačnici uvijek proširi (u periodu do dvije godine).
• Zračenje može smanjiti bolove psu, ali mu ne produžuje život.
• Kortikosteroidi poput prednisona se mogu koristiti kod pasa s karcinomom mjehura. Oni ne produžuju život već samo poboljšavaju kvlitetu života psa.

Odgovor organizma na liječenje


Odgovor organizma na liječenje je nemoguće kontrolirati. Neki se psi mogu poptpuno oporaviti nakon operacije. Kod drugih se mogu pojaviti novi tumori, lokalizirani u mjehuru ili drugim dijelovima tijela. Psi različito reagiraju na kemoterapiju. Jedni će pokazati poboljšanje u stanju, dok drugi neće.

Dijagnoza karcinoma mjehura kod pasa

Dijagnoza karcinoma mjehura se bazira na biopsiji tkiva koja se može provesti na nekoliko načina. Dodatni testovi se mogu provoditi kako bi se isključile druge moguće bolesti. Veterinar mora moći dobro procijeniti vezu između simptoma koje pas pokazuje i njegovog zdravstvenog stanja.


Simptomi karcinoma mjehura kod pasa

Psi sa kracinomom mjehura ispoljavaju sljedeće kliničke znakove:

• krv u urinu
• kašalj
• otežano disanje
• često mokrenje male količine urina
• naprezanje prilikom mokrenja
• naprezanje tijekom defekacije.

No ovi simptomi se mogu pojaviti i kod drugih zdravstvenih stanja kao što je:

• infekcija mjehura
• upala mjehura
• kamenci u mjehuru
• druge izrasline u mjehuru.

Dijagnoza

Iako biopsija daje natočnije rezultate, dijagnoza će možda zahtijevati i izvođenje drugih vrsta testova kako bi se isključile druge bolesti. Ti testovi uključuju:

• abdominalni ultrazvuk
• analiza urina
• kompletna krvna slika
• davanje kontrasta i snimanje rtg-om
• citološki pregled urina
• biokemija seruma
• uretroskopija
• rtg snimanje abdominalne regije i prsa

Veterinaru ćete također morati reći sve bolesti koje je prebolio Vaš pas i upoznati ga s njegovom medicinskom povijesti. Fizikalni pregled treba obuhvatiti i rektalni pregled, palpaciju vrata mjehura, lokalnih limfnih čvorova, prostate i uretre.


Svaka od ovih dijagnostičkih metoda fokusira se na otkrivanje tumora, njegovo mjerenje i otkrivanje njegova utjecaja na ostale oragne. Abdominalni ultrazvuk je obavezan kako bi se utvrdila lokacija i veličina tumora. Također može dati uvid i u stanje limfnih čvorova.
Ultrazvuk se koristi i u slučajevima kada tumor opstruira urinarni trakt.
Urinoanaliza daje slijedeće podatke:

• o bakterijama
• broju crvenih krvnih stanica u urinu
• tumorskim stanicama
• broju bijelih stanica.

 Karcinom mjehura utječe na pojavu crvenih krvnih stanica u urinu, i zahtijeva kompletnu krvnu sliku. Citologija je vrlo učinkovita u otkrivanju tumorskih stanica u urinu.
Rtg snimanje uz kontrast se može raditi umjesto ultrazvuka. Njime se može otkriti smještaj karcinoma i njegovo eventualno proširenje na okolne organe.
Biokemijski testovi seruma se izvode na početku dijagnosticiranja i potrebno je određivanje općeg zdravstvenog stanja. Pregledat će se organski sustavi psa, i metaboličke posljedice urinarne opstrukcije. Ako se urin ne eliminira na pravilan način iz organizma, toksini i višak minerala ostaju u organizmu, i utječu na cjelokupno zdravlje psa.
Prije nego veterinar krene raditi uretroskopiju, pas se anstezira, tako da ne osjeti bol tijekom postupks. Cilj je otkriti točnu lokaciju karcinoma. Uzima se dio tkiva koji se pregledava i dijagnoza se potvrđuje.
Obično rtg snimanje abdomena otkriva rast abnormalnih tkiva, kao i rast limfnih čvorova. Ako veterinar sumnja da se karcinom proširio na okolne organe, treba napraviti i rtg snimku pluća.

Karcinom mjehura kod pasa

Karcinom mjehura nije česta pojava u pasa. Točnije, čini 1% svih karcinoma dijagnosticiranih kod pasa, no to ga ne čini manje opasnim. Ipak o simptomima tog karcinoma vlasnici pasa bi trebali ponešto znati kako bi na vrijeme mogli pomoći svom ljubimcu.


Karcinom prijelaznih stanica

Nekoliko je tipova karcinoma mjehura, no čini se da je karcinom prijelaznih stanica najčešći. Kada govorimo o anatomiji, u psećem organizmu postoje dva uretera, a svaki polazi od jednog bubrega i završava u mjehuru iz kojeg se mokraća prazni. Ovaj tip karcinoma se karakteristično razvija na vratu mjehura gdje ureteri ulaze u njega i oni gube svoju funkciju. Za nastanak ovog tumora potrebno je neko vrijeme, ali simptomi se tek uočavaju kada je karcinom uznapredovao.


Uzroci karcinoma mjehura kod pasa

Još se ne može sa sigurnošću reći što je uzrok karcinomu prijelaznih stanica mjehura. No neki uzroci se mogu povezati s tim.
Još uvijek postoje rasprave o tome utječu li na taj karcinom kemikalije i pesticidi. Postoje studije koje su pokazale direktnu povezanost ovog tipa karcinoma s insekticidima u preparatima protiv buha. Razlog ovome je sljedeći: kemikalije iz insekticida protiv buha se apsorbiraju kroz kožu u krvotok, i prolaze kroz urinarni trakt kako bi se eliminirale mokraćom. Tako te kemikalije prolaze i kroz mjehur i imaju potencijal mijenjanja strukture stanica koje oblažu mjehur, te one mutiraju i stvara se karcinom.
Pretpostavlja se da postoji i gentska i spolna predispozicija za taj karcinom. Neke pasmine su podložnije karcinomu, isto kao i ženke naspram mužjaka. U te pasmine ubrajamo beaglove, šetlandske ovčare i škotske terijere.


Znakovi i simptomi karcinoma mjehura kod pasa

Zbog opasnosti i loše prognoze karcinoma mjehura, važno je na vrijeme uočiti bilo koji od slijedećih znakova koji mogu upućivati na karcinom mjehura:

• povećano uriniranje smanjene količine mokraće
• bolno uriniranje
• krv u urinu
• pretjerani umor i smanjena izdržljivost tijekom normalnih aktivnosti
• kratkoća daha.

Planiranje liječenja karcinoma mjehura kod pasa

Preživljenje kod ovog tipa karcinoma je vrlo maleno. Razlog tome je to što se simptomi javljaju tek nakon što se u većini slučajeva karcinom proširio i metastazirao. Ako se karcinom otkrije dovoljno rano, postoje određeno liječenje koje može pomoći i ono uključuje:

• kirurško odstranjenje tumora. (no nisu svi dijelovi mjehura operabilni, tako da ovaj tip liječenja ovisi o lokaciji karcinoma)
• kemoterapija.

Atibiotici u liječenju infekcije kože pasa

Antibiotici  su učinkoviti u liječenju kožnih infekcija kod pasa. Većina ih je uzrokovana stafilokokima, a mogu ih uzrokovati i druge bakterije. Ispravna dijagnoza i liječenje su potrebni kako bi pomogli svom psu.


Antibiotici za kožne infekcije

Važno je da veterinar ispravno identificira bakteriju koja je uzročnik infekcije prije nego što propiše antibiotik. Postoji mnogo različitih antibiotika. Svaka vrsta djeluje na specifični soj bakterija. Ako se ne odabere ispravan antibiotik, on neće imati ili će imati tek minimalni učinak na infekciju, a ona se k tome može još i pogoršati.
Niže navedeni antibiotici često se koriste u liječenju infekcija kože. Djelovanje im se razlikuje prema prodiranju kroz kožu, bakterijskoj aktivnosti u gnoju i tkivima, učinkovitosti prema određenoj vrsti bakterija i ozbiljnosti infekcije.

• Makrolidi su antibiotici uskog spektra i najučinkovitiji su protiv gram pozitivnih bakterija. U ovu skupinu antibiotika se ubrajaju eritromicin, linkomicin, klindamicin i tilozin. Doziranje ovisi o specifičnom lijeku koji se koristi.
• Penicilini M su također antibiotici uskog spektra, učinkoviti protiv gram pozitivnih bakterija. Antibiotik za pse iz ove grupe je oksacilin.
• Penicilini A imaju širi spektar djelovanja od Penicilina M. U ovu grupu ubrajamo amoksicilin s klavulonskom kiselinom.
• Cefalosporini su antibiotici širokog spektra, i učinkoviti su u borbi protiv mnogo vrsta bakterija. Cephalexin i Cephadroxil su dva antibiotika ove grupe koja se primjenjuju kod pasa.
• Sulfonamidi - diaminopirimidini su antibiotici širokog spektra učinkoviti protiv više vrsta bakterija. U ovu grupu ubrajamo trimetoprim-sulfat i ormetoprim-sulfadimetoksin.
• Flourokinoloni imaju široki spektar i izvrsno prodiranje u tkivo. Enrofloksacin, marbofloksacin, difloksacin i orbifloksacin ubrajamo u ovu skupinu antibiotika.

Dakle, velika je raznolikost primjenjivih antibiotika. Ima i onih koji se primjenjuju intramuskularno, kao i oralnim putem, no zbog njihove apsorpcije ne preporučaju se kod pasa.


Primjena antibiotika

Postoje određena pravila kod upotrebe antibiotika u liječenju infekcija.

• Koristite ispravan antibiotik. Normalno, svaki puta veterinar propisuje antibiotik. Ponekad vlasnici požele liječiti svog psa sa ostacima antibiotika od prošle infekcije. 
• Antibiotik se mora davati u ispravnoj dozi. Pročitajte upute na pakiranju i pažljivo ih slijedite.
• Vrijeme primjene antibiotika je vrlo važno, kako bi se u organizmu uvijek održavala određena koncentracija lijeka. Ako se antibiotik ne daje u pravilnim vremenskim razmacima, ne mora biti učinkovit kao što bi bio pri regularnom davanju.
• Koristite antibiotik do kada je rečeno. Bez obzira na to jesu li se lezije i infekcija povukli kod psa, trebate psu nastaviti davati antibiotik do kada je to rekao veterinar. Na taj način ćete biti sigurni da je infekcija izliječena do kraja.

Liječenje alergije kod psa medom

Postoje mnogi načini za liječenje alergije kod pasa, a davanje manje količina meda psu jedan je od najlakših načina da mu pomognete da se osjeća bolje ako boluje od atopijske alergije uzrokovane peludom.


Kako med "radi"?

Neprerađeni med iz okolice u kojoj živite može pomoći u smanjenju simptoma alergije kod psa. Pošto je nastao s okolnih polja, imati će u sebi male količine lokalne peludi, a to može pomoći psu. Ne brinite se ako med ima zamućen izgled. Ta zamućenost je posljedica peludi koja je prisutna u medu.
Prerađeni med iz drugih dijelova zemlje neće biti učinkovit u liječenju alergija. On nije zamućen i tretiran je toplinom koja uništava učinkovitost peludi u medu.
Neprerađeni med možete pronaći na lokalnoj tržnici i dućanima sa zdravom prehranom. Možete pokušati i pronaći lokalne proizvođače meda i s njima direktno stupiti u kontakt.

Ljudi koji zastupaju mišljenje da psima alergičnima na pelud iz okoliša treba davati med smatraju da je kombinacija peludi i meda korisna u smanjenju simptoma. Pelud se u medu nađe tako što pčela pokupi i malo peludi onda kada skuplja nektar iz cvijeta. Ako psu ponudite malu količinu meda svaki tjedan, dat ćete mu i malu količinu peludi na koju će organizam s vremenom razviti imunitet. Kada se imunitet razvije, pas više ne bi trebao pokazivati znakove alergije.
Iako se većina pasa ne može izliječiti samo uzimanjem neprerađenog meda, tjedna doza meda pomaže u smanjenju kliničkih simptoma i olakšava život psu tijekom sezone alergije.


Koliko meda dati psu?

Količina meda ovisi o veličini psa. Manji psi bi trebali dobivati žličicu meda tjedno, a veliki psi mogu uzeti i jušnu žlicu tjedno. Učinak je kumulativan, tako da trebate planirati taj tretman tjednima prije nego što sezona alergija uopće i počne.
Mnogi vlasnici pasa pronađu spas i za svoje probleme s peludnim alergijama tako što uzimaju neprerađeni med. Možete početi sa žličicom tjedno, a kasnije količinu prilagodite svojoj težini i težini simptoma alergije.
Nemojte davati neprerađeni med djetetu do 1 godine starosti, jer postoji veliki rizik od nastanka botulizma.


Drugi povoljni učinci meda na zdravlje psa

Neki su vlasnici otkrili i dodatne povoljne utjecaje meda na zdravlje svog ljubimca, kao npr. poboljšana mobilnost kod pasa koji boluju od artritisa, povećanje energije, smanjenje stresa i poboljšana probava.
Med psu osigurava minerale poput željeza, magnezija, kalcija, kalija, bakra i fosfora. Također sadrži i vitamine A, B-kompleksa, C, D, E i K.

Može li se psu dati aspirin (andol)?

Prihvatljivo je dati psu aspirin ako ga nešto boli, ima vrućicu ili upalu. Aspirin će ublažiti kroničnu bol i neugodu kod psa, no treba ga se davati iznimno oprezno. Psi ne toleriraju velike količine aspirina u tijelu. Aspirin ne treba davati štencima jer ga ne mogu preraditi. Doziranje je zato vrlo važno. Predoziranje aspirinom brzo uzrokuje zdravstvene probleme i može odvesti u smrt. Sigurna količina aspirina ovisi o veličini i težini psa. Uvijek se konzultirajte s veterinarom prije nego psu dajete aspirin.


Malo o aspirinu

Aspirin je protuupalni analgetik koji se koristi kod različitih vrsta boli. Uglavnom se daje psima koji pate od bolova u zglobovima i artritisa, jer je to lijek koji smanjuje otekline i bol. I drugi oblici boli se mogu liječiti aspirinom, ali artritis je najčešći. Aspirin uz to, može smanjiti vrućicu. Davanje psu ispravne doze aspirina olakšava smetnje i pas se bolje osjeća, no ipak mu ga se ne smije davati svakodnevno duži period vremena. Aspirin se psu treba dati samo onda kada ga stvarno treba, i ne svaki put kad primjetite da je malo prehlađen.
Vlasnici pasa, aspirin trebaju davati vrlo oprezno, jer je dokazano da su velike količine za psa otrovne i toksične. Manje pasmine još su osjetljivije. Uvijek aspirin dajte uz hranu, nikada na prazan želudac (jer to može izazvati čir, krvarenje želuca i povraćanje).
Savjetujte se s veterinarom o dozi koja je prikladna za Vašeg psa.


Aspirin i štene

Aspirin, čak i u vrlo malim dozama, može biti iznimno opasan za štene. Štenci nemaju potrebne enzime u organizmu za probavu aspirina i nikada im ne treba davati analgetike. Analgetici mogu biti smrtonosni za štene, i zato trebaju biti na sigurnoj udaljenosti.


Aspirin i problemi sa želucem

Kod pasa se zbog aspirina može razviti čir na želucu i zato se nikada ne daje prazan želudac. Vlasnici pasa trebaju pažljivo promatrati psa nakon što dobije lijek i na vrijeme uočiti bilo kakve probleme. Ako se kod pasa pojave problemi s probavom, treba prestati s davanjem tog lijeka.

Može li se ibuprofen davati psima?

Nije potpuno bezazleno koristiti ibuprofen kod pasa. Ako se psu da previše ovog popularnog analgetika među ljudima, pas može brzo uginuti. Nikada nemojte koristiti analgetige s ibuprofenom (npr. Neofen) bez savjetovanja s veterinarom.

U rijetkim prilikama kada veterinari propisuju ibuprofen, psi primaju 4-8 mg po kg tjelesne težine. Jedna prosječna tableta sadrži od 200-500 mg, što znači da se psu može dati samo njen manji dio.
Kada je pas u boli, normalno je da mu želite dati neki analgetik poput ibuprofena ili aspirina. To nije dobro, jer psi ne smiju uzimati ljudske lijekove. Pitajte veterinara koji su sigurni lijekovi za njih. Unatoč njegovoj maloj cijeni, psi rijetko prežive predoziranje ibuprofenom.


Simptomi predoziranja ibuprofenom kod pasa

Ibuprofen kod pasa može uzrokovati zatajenje bubrega, a simptomi su sljedeći:

• krv u stolici
• dehidracija
• gubitak apetita
• bolovi u trbuhu
• povraćanje
• slabost

Ako se ti simptomi pojave, često je već prekasno za psa. Liječenje otrovanja ibuprofenom kod psa mora početi unutar dva sata od uzimanja tog analgetika. U liječenju se koristi aktivni ugljen, ispumpavanje želuca i mnogo infuzije fiziološke otopine.

Mogu li ljudi dobiti buhe od pasa?

Ako je Vaš pas zaražen buhama, vjerojatno se pitate hoće li one prijeći na Vas? Sveukupno postoji više od 2000 vrsta buha, ali samo nekoliko može živjeti na ljudima. Buhe koje tipično žive na psima, ne mogu preživjeti na ljudskoj krvi, ali mogu biti neko vrijeme na čovjeku ili njegovoj odjeći i prijeći na drugog psa. Buha se teško rješiti, jer se iznimno brzo razmnožavaju i lako se prenose s jednog nositelja na drugog svojim velikim skokovima.

Neki znanstvenici vjeruju kako su buhe na zemlji više od 55 milijuna godina. Također smatraju kako su se u početku hranile biljnim sokovima drveta i ostalih biljaka, a razvile su se u nametnike koje se hrane krvlju ptica, životinja i ljudi. Najstarija poznata vrsta je snježna buha.


Buhe koje žive na ljudima

Od svih vrsta buha na zemlji, jedina koja živi na čovjeku je Pulex irritans, i ona se hrani ljudskom krvi. Može živjeti i na psu i mački također. Izgledom je nalik drugim vrstama buha, ali s manje čekinja na ustima. Buhe su tamnosmeđe ili crne, vrlo male, a tijelo im je oblikom poput suze.
Buhe grizu čovjeka uglavnom na području glave, no mogu i po rukama i nogama. Uglavnom se nalazi nekoliko buha u redu i mjesto ugriza bude natečeno i svrbi. Ako ste alergični na ugriz buhe, oko ugriza ćete imati i šire crvenilo.


Pseće buhe

Kao što je već napisano, buhe koje žive na psu, ne prelaze na čovjeka, osima ako se ne radi o vrsti Pulex irritans.

• Buhe se sa psa treba eliminirati, jer uzrokuju svrbež i neugodu kod psa. Štenci i psi slabijeg zdravlja su podložni anemiji ako su izloženi buhama duži period u kojem se one hrane njihovom krvi.
• Razgovarajte s veterinarom o proizvodima protiv buha. Postoje šamponi protiv buha koji pomažu i kod svrbeža, a sadrže insekticid koji eliminira buhe. U izboru postoje razni sprejevi i puderi koji sadržavaju insekticide.
• Ako je pas alergičan na ugriz buhe, veterinar Vam može prepisati kortizonsku mast.
• Buhe se lako odstranjuju sa životinja, ali problem stvara njihovo odlaganje jajašaca u okolinu u kojoj pas živi. Tako lagano dođe do ponovne infekcije.
• Jajašca se eliminiraju s izbjeljivačem ili drugim proizvodima za čišćenje. Možete ih također pousisavati usisavačem, a vrećicu što prije bacite jer se buhe i u njoj razvijaju. Očistite vrt također.

Liječi li pseća slina rane?

Pseća slina se često koristi na raznim ranama. Pas će intenzivno lizati svoje rane, u pokušaju da se oslobodi boli. Slina stvara osjećaj hladnoće na rani i tako smanjuje bol. Također, sastojci sline mogu ubrzati cijeljenje rane i neutralizirati određene bakterije. No, slina može sadržavati i različite bakterije i viruse koji mogu biti opasni.


Koristi od pseće sline na rani

Psi kao i druge životinje imaju naviku lizati svoje rane. Ovaj postupak se zove samoliječenje. Slina sadrži antibakterijske sastojke (nitrate) i razne enzime (lizozim ili laktoferin) i protutijela koja ubrzavaju cijeljenje rane. Smatra se kako se pseća slina uspješno bori protiv stafilokoka, streptokoka i E. coli. Slina može sadržavati i antivirusne  agense poput trombospondina.
Slina vjerojatno pomaže u cijeljenju rana. Teorija je poduprta činjenicom da oralna mukoza cijeli brže nego normalna koža (jer je uvijek vlažna i prekrivena slinom).


Opasnosti sline za ranu

Vjeruje se da je pseća slina korisna za pseće, ali i ljudske rane. No, to može biti i krivo. Slina psa može imati i neke negativne utjecaje:

• Bakterije iz sline mogu inficirati kožu i stvoriti dodatni problem. Bakterije nisu uvijek opasne za rane, ali bolje je biti na oprezu.
• Pretjerano lizanje vodi do granuloma nastalog zbog lizanja i gubitak dlake u tom području.
• Pas može razviti opsesivno kompulzivno ponašanje, ili može pretjerano lizati, žvakati i gristi ranu.

Pretjerano lizanje može poništiti sve koristi pseće sline koju ona ima na ranu.


Kako se nositi s ranom

Rane kod pasa mogu biti jednostavne ogrebotine ili ozbiljnije povrede. Ako Vam se rana čisti površinskom, možete ju tretirati ikod kuće. Ako primjetite da je rana duboka ili posumnjate da nešto ide na krivo, trebate posjetiti veterinara.
Ako rana krvari, trebate sterilne komprese da zaustavite krvarenje.
Rane treba očistiti s antibakterijskim sapunom ili vodikovim peroksidom. Preko rane možete staviti antibiotsku mast.
Kako bi bili sigurni, zavežite ranu. Iako se slina smatra korisnom, može imati negativne učinke koji mogu dovesti do komplikacija.
 Psima zamotane rane mogu biti smetnja, pa ako su dostupne psu, vrlo vjerojatno je da će pas odgristi zavoj i skinuti ga. Kako bi to spriječili, psu se može staviti elizabetinska ogrlica.

Djeluje li električna ogrlica na lajanje psa kao što se reklamira?

Jedna od metoda dresure pasa je i korištenje električne ogrlice za pse, za npr. prestanak lajanja. Ideja same ogrlice je da ona proizvede blaži električni udar na psa kada on zalaje. Neki vlasnici nisu sigurni u njeno djelovanje i teško im je procijeniti je li vrijedno izvrgavati psa takvim udarima.


Ispravna dresura

Šok ogrlica je električna ogrlica, kojom se mijenja ponašanje psa blagim sturjnim udarima. Važan korak je pokazati psu kako ona radi. Udari trebaju biti pravovremeno izvođeni tako da se podudaraju s lošim ponašanjem. Na primjer, treba se dati kratki udar psu neposredno nakon lajanja (ne nakon 30 sekundi ili minute).
Pas treba naučiti povezati električni šok s negativnim ponašanjem. To se zove pozitivnom kaznom, jer se dodaje stimulus kako bi se smanjilo loše ponašanje (lajanje). Kada mozak poveže lajanje sa šokom, izbjegavat će ga. Ako se udar da prekasno ili prerano, pas ga neće moći povezati s lošim ponašanjem. I to može odvesti u druge probleme u ponašanju poput agresije i straha. Pas može čak početi i Vas izbjegavati ako udare poveže s Vama.


Nepravilna upotreba

Električna ogrlica se treba pravilno prilagoditi psu. Nivo električne stimulacije možete najčešće podešavati. Najbolje je pronaći najniži stupanj koji izaziva željenu reakciju prije nego dresura započne. Jači udar neće izazvati brzu reakciju kod psa. Nepravilna upotreba takve ogrlice može napraviti rane po vratu i izazvati bol kod psa. I ogrlicu i kožu ispod nje treba često pregledavati kako bi se na vrijeme uočilo bilo kakvo oštećenje. Rane se vrlo brzo mogu inficirati i stvoriti problem i Vama i psu.
Postoje ogrlice koje same detektiraju vibraciju i zvuk, pa nije potreban čovjek da ih aktivira. One su vrlo dobre u smanjenju nepotrebnog lajanja. Druga opcija su ogrlice koje šire neugodan miris kada se pas loše ponaša.
Električne ogrlice mogu biti uspješne u sprječavanju lajanja Vašeg psa. Kako god, ona bi trebala biti samo dio dresure i ne bi ju trebala koristiti nestručna osoba.

Savjeti za dresuru dobermana

Dobermani su psi koji su vrlo lojalni, ali traže odlučnog vođu - vlasnika. Nastali su kao pasmina još u 18. stoljeću kada su ih uzgajali za zaštitu. Često se i danas koriste kao policijski ili psi čuvari.
Dobermani su vrlo inteligentni, i stoga trebaju disciplinu i čvrstu ruku koja će im biti vodilja. Ispravno dresiran, doberman je pas pun ljubavi, nježnosti i koji voli biti u krugu svoje obitelji koju će štititi u svim okolnostima.


Dobermana treba održavati mentalno aktivnim

Jedno od osnovnih pravila kojeg se mora držati svaki vlasnik dobermana je da ga mentalno stimulira. Dobermanima lako postane dosadno ako ih se puno ostavlja same ili ignorira. Kao rezultat toga, često ih se nađe kako kopaju po vrtu, žvaču namještaj ili pretjerano laju.
Kada ostavljate dobermana samog, budite sigurni da se ima s čime zabavljati. Loptice sa skrivenim poslasticama za pse ili posude za hranu koje zahtijevaju od psa da otvore vratašca ili zasun nude mnogo mentalne stimulacije koja je toliko potrebna ovoj pasmini.
Kada ste kod kuće, trebate zaokupiti psa mentalno zahtjevnim aktivnostima. Pronađite omiljenu igračku ili poslasticu, sakrijte ju u krugu jedne prostorije i potaknite psa da ju pronađe. Počnite s ovom igrom dok je još doberman mali. U početku krenite sa skrivanjem objekta u lakšoj okolini, i otežavajte mu postepeno kada Vam se učini da je psu već to postalo lagano.
Uz mentalnu aktivnost u igri skrivača, uvijek možete vježbati osnovne komande poput sjedni, čekaj, ostavi ili traži.


Vježbanje na dnevnoj bazi vrlo je važno

Sretan doberman je onaj koji ima dovoljno rigorozne fizičke aktivnosti na dan. Dobermanu je potrebno barem sat vremena vježbe dnevno. Prošećite s njim sat vremena nakon doručka ili večere. Šetnju možete kombinirati s peridima trčanja za lopticom, igračkom ili treningom poslušnosti. Dobermani vole plivati, pa ako je lijepo i toplo vrijeme, odvedite psa na rijeku ili jezero da pliva.
Tijekom dnevne šetnje, psa možete naučiti važnim socijalnim vještinama. Također, često radite na sjedni - čekaj komandi.


Naučite se procijeniti psa

Ključ bilo kojeg treninga je da znate "pročitati" psa. Mnogi vlasnici previše forsiraju svoje pse, pa oni postanu frustrirani. U jednom treningu radite na samo jednoj novoj komandi. Ako primjetite da je psu dosadno, završite s vježbom i okrenite se nečemu zabavnom.
Ako znate napraviti trening zabavnim i ako znate procijeniti kada prestati, doberman će se veseliti vašem zajedničkom druženju. Ako ga pak previše forsirate, vjerojatno neće voljeti dresuru i vrlo teško će savladavati i one osnovne zapovijedi poslušnosti.


Ne tucite i ne vičite na psa


Kažnjavanje i vikanje na psa učinit će to da pas neće voljeti niti trening, niti Vaše postupke. Sa grubim kažnjavanjem dobermana kada on ne napravi ono što Vi želite, pretvorit će ga u nervoznog, moguće agresivnog psa. Pratite svog psa, ako u određenom trenutno ne može izvesti ono što od njega tražite, jednostavno prijeđite na nešto drugo, a drugi put se ponovo pozabavite onom problematičnom komandom. Ništa ne ide na silu.

Nakodnada vitamina i minerala kod štenaca

Mnoge vlasnike pasa zanima treabju li svojim štencima davati vitamine za štenad i druge hranjive tvari kao dodatak normalnoj prehrani. Tržište vitamina za pse je brzo rastuće i mnoge kompanije tvrde kako proizvode nadomjestke koji pomažu rastu i razvoju štenaca. Kako god, istraživanja su pokazala da je kvalitetna hrana dovoljna za razvoj psa. Nadalje, neki put vitamini ne samo da ne pomažu, već mogu i odmoći i napraviti dugotrajne probleme u zdravlju psa.


Problem vitamina za štenad

Vitamini za štenad svih pasmina potiču rast psa. Ako je mladi pas hranjen sa dobro izbalansiranom suhom hranom koja je odobrena od strane veterinara, imat će sve potrebne nutrijente u njoj koji su mu potrebni za rast i razvoj. Takvi vitamini mogu uzrokovati i prebrzi rast psa ili štene izraste na kraju u prevelikog psa. Prebrzi rast utječe na organizam psa i izaziva određeni stres i oštećenje kostiju, ligamenata i mišića. Ne kažemo ovdje da niti jednom psu ne trebaju vitamini ili neki dodatci prehrani. U stvari, kako pas stari, dobro je u prehranu uvesti neki vitaminski dodatak kako bi mu zaštitili zdravlje. Štenci, u suprotnom, normalno ne zahtijevaju dodatne vitamine u prehrani.


Tipovi vitaminskih nadomjestaka i njihovo djelovanje

Najučestaliji tipovi nadomjestaka sadržavaju masne kiseline i vitamin D, a oni služe za sjaj i održavanje kože i dlake. Ove tvari ne mogu značajnije naštetiti ljubimcu, no štenac ih dobiva iz dobro uravnotežene prehrane. Promjene na koži i dlaci su simptomi brojnih bolesti kod pasa, a ako ste ih zamaskirali s nadomjestkom vitamina vrlo vjerojatno nećete moći na vrijeme reagirati.
Omega 3 masne kiseline su također čest nadomjestak. Za riblje ulje i druge masne kiseline se tvrdi da sprječavaju niz bolesti kod štenadi. Dok su ovi nadomjesci vrlo korisni starijim psima i psima u posebnim stanjima, generalno oni nisu potrebni štencima. Za omega 3 masne kiseline još se tvrdi da povoljno djeluju na zdravlje srca. A za srce mladog psa puno su važnija redovita cijepljenja i preventiva.
Vitamin C se nikada ne treba dodatno davati psu. Psi ga proizvode sami, taman u onolikoj količini kolika im je potrebna. Vrlo lako se u njegovom organizmu može stvoriti višak vitamina C ako mu ga stalno dajete hranom koja je njime bogata, ili još gore ako psu dajete nadomjestak vitamina C. Iako je on topiv u vodi i nije odmah toksičan, njegov višak može uzrokovati bolestima kostiju, te oštećenjem i bolestima bubrega i jetre.
Umjesto da kupujete preparate bogate vitaminima i mineralima za svoje štene, uzmite malo vremena i pronađite hranu koja je prikladna za prvih 6 mjeseci njegovog života. Potrebna cijepljenja i veterinarski pregledi pomoći će u održanju njegovog zdravlja kako bi Vaše štene izraslo u zdravog odraslog psa.

Jeste li alergični na pse?

Ako kišete, svrbi Vas koža ili suze oči, možda ste alergični na pse. Ljudi razvijaju alergijske reakcije na različite supstance zbog negativne reakcije imunološkog sustava koji onda izlučuje previše histamina. Istraživanja su pokazala da su alergije kod ljudi uzrokovane sitnim komadićima odljuštene kože sa psa, a ne dlakom kao što ljudi normalno misle. Važno je potvrditi alergiju na pse, kako bi se moglo pronaći pravo liječenje.


Simptomi alergije na pse

Simptomi varijraju od čovjeka do čovjeka, a ozbiljnost simptoma ovisi o nekoliko faktora:

• učestalošću kontakta sa psom
• osjetljivosti imunološkog sustava
• drugim medicinskim stanjima.

Simptomi mogu biti sljedeći:

• svrbež (očiju, nosa, kože)
• napadaji kihanja
• suhi kašalj
• problemi s disanjem
• osipi i crvenilo kože

Alergen su otpali komadići kože psa koji se nalaze u stanu ako ste vlasnik psa ili ih možete udahnuti kada dođete u kontakt sa stranim psom. U toj suhoj koži nalazi se glikoprotein na kojeg reagira ljudski imunološki sustav i prozivodi previše histamina. Isti glikoprotein se nalazi i u psećem urinu i slini, no uglavnom to su količine toliko male da ne mogu izazvati alergijsku reakciju.
Simptomi alergije se mogu pojaviti u bilo koje vrijeme, kao što i Vi možete razviti alergiju u bilo kojem periodu života. Ako ste već alergični na druge okolišne alergene poput peludi, veća je vjerojatnost da ćete razviti alergiju i na psa.


Testiranje na alergije

Simptomi alergije na pse kod ljudi su slični simptomima obične prehlade ili simptomima alergije uzrokovane inhalirajućim agensima, tako da doktor treba provesti alergološko testiranje.
Možete posumnjati da ste alergični na pse ako su Vam simptomi jače izraženi nakon što ste bili u kontaktu s nekim psom ili boravili u okolini u kojoj neki pas živi.
Postoje testiranja kojima se može otkriti točan alergen koji uzrokuje probleme.
Intradermalna testiranja su efikasna u dijagnozi alergije na pse. Uz to, može Vas se testirati i na druge alergene (nevezane za pse) poput peludi, dima ili prašine. Test se sastoji od aplikacije sumnjivog alergena pod kožu i daljnjeg promatranja kože. Ako koža postane crvena, natečena ili postoji osip u području gdje je apliciran glikoprotein koji se nalazi kod pasa, znači da ste na njega alergični.
Drugi načini utvrđivanja alergije su RAST i ELISA krvni testovi. Ako se u krvi otkriju specifična antitijela koja se izlučuju u prisutnosti alergena, znači da ste alergični na npr. pse.
Nakon dijagnoze najbolje se posavjetovati s liječnikom koje liječenje je najbolje za Vas.

Bokser i plinovi

Problem s plinovima kod pasa je česta pojava, posebno kod nekih pasmina. Bokseri su jedna od njih za koju se zna kako pate od plinova. Većina tih problema je bezopasna i potječe od prehrane. Iako je to tako, plinovi kod boksera mogu upućivati na ozbiljnije probleme. U prvom redu, svakodnevan život s neugodnim mirisima nekad nije lagan. Učestali razlozi plinova kod boksera su prehrana, problem sa želucem, aerofagija, zatvor, upalna bolest crijeva i drugi gastointestinalni problemi.


Prehrana i plinovi kod boksera

Prehrana je čest razlog plinova kod boksera, a uzrokovani su:

• mliječnim proizvodima
• vlaknima
• graškom
• sojom
• grahom.

Masna hrana i začinjena prehrana pridonose plinovima i nadutosti. Bokseri imaju naviku brzo jesti svoju hranu, i gutaju mnogo zraka dok jedu. Zrak prolazi kroz želudac i uzrokuje još jaču nadutost kod psa. Alergije mogu biti triger za plinove. Zna se da hrana koja sadrži govedinu i rajčice uzrokuje gastrointestinalne probleme kod psa.
Ako morate uvesti novi tip prehrane kod Vašeg boksera, napravite to postepeno. Iznenadna promjena hrane može izazvati pojavu problema u probavi i nadutost. Najbolje je polako uvoditi novu hranu.


Nadutost želuca

Nadutost želuca jedno je od stanja koje se često javlja kod boksera, zbog uskog abdomena i jakih mišića. Javlja se kada se želudac brzo napuni zrakom i proširi. To stvara pritisak na druge organe abdomena, uključujući i pluća. Prilikom toga psu može biti otežano disanje.
Simptomi su intenzivni plinovi i okrugli, prošireni, tvrdi abdomen. Nadutost je ozbiljno stanje, jer može doći do otežanog prolaska krvi kroz abdomen do ostalih dijelova tijela i najbolje je što prije posjetiti veterinara.


Aerofagija kod boksera

Zbog toga što su bokseri skloni gutanju zraka, mogu razviti stanje koje se zove aerofagija. Ona je česta kod kratkoglavih pasmina s ravnom njuškom. Ovo stanje tjera zrak kroz nos u abdomen i područje crijeva. Plinovi su znak aerofagije, no i hrkanje može biti povezano s ovim stanjem.


Zatvor kod boksera

Zatvor može uzrokovati vrlo neugodne plinove kod pasa, posebno boksera.


Upalna bolest crijeva kod boksera

Ta bolest se kod boksera razvija zbog upale stijenki crijeva. Ona uzrokuje brojne probleme u probavi, a može uzrokovati i:

• mučnine
• povraćanje
• gubitak težine
• proljev
• gubitak apetita
• nadutost crijeva.

Gastrointestinalne bolesti kod boksera

Ova skupina bolesti kod boksera je uglavnom uzrokovana parazitima, bakterijama i virusima, i one mogu potaknuti nastanak plinova kod boksera. Povraćanje i proljev su znakovi gastrointestinalnih bolesti. Mogu i smanjiti sposobnost crijeva da apsorbira hranjive sastojke i potrebne nutrijente iz hrane, te opet uzrokovati nastanak viška plinova.


Neoplazije u probavnom sustavu psa

Neoplazije u probavnom sustavu je vrsta karcinoma, i može se naći kod boksera koji pate od plinova i nadutosti. To je jedno ozbiljnije stanje s kojim se treba boriti čim posumnjete da Vaš ljubimac možda ima karcinom.

Karcinom kostiju kod pasa

Karcinom kostiju kod pasa je poznat i pod imenom osteosarkom. To je progresivan oblik karcinoma, zahtjeva brzu medicinsku intervenciju, a ponekad i amputaciju uda. Maligni tumori se pojaviti u bilo kojoj kosti u tijelu, iako je u nekima češći. Studije su pokazale kako velike pasmine podložnije ovom tipu bolesti od manjih vrsta.


Dijagnoza i simptomi

Najčešći simptom karcinoma kostiju je šepavost na ud koji je pogođen bolešću. Iako ona može biti povremena u prvim stadijima malignosti, kasnije može postati stalna kako karcinom napreduje. Ovaj tumor uzrokuje raspad kosti i metastaze još u svom ranom stadiju. Nekoliko je opcija u liječenju osteosarkoma. No, najveći broj vlasnika pasa ne uočava simptome na vrijeme i zamjenjuje ih s artritisom i starošću psa. Kako se tumor povećava, uzrokuje patološke frakture kostiju. Dijagnoza uključuje biopsiju i rtg snimanje kako bi se tumor razlikovao od bakterijske infekcije.


Progresija bolesti

Tumor kod većine uzrokuje bol u udu i šepavost. Može se i proširiti i inficirati druge dijelove psećeg organizma, npr. na pluća. Zato je važna brza biopsija i agresivno liječenje da se uspori fatalnost.


Liječenje

Glavni cilj liječenja osteosarkoma je smanjiti bol i neugodu koja proizlazi iz bolesti, te usporavanje progresije bolesti. Maligni tumori se trebaju kirurški odstraniti, dak se ozbiljno zahvaćeni udovi trebaju cijeli amputirati kako bi se otklonila bol. Uz kirurgiju, psu se daje i kemoterapija i na taj način povećava šansa za preživljenje. Studije su pokazale kako 90% pasa koji se liječe isključivo kirurški umru unutar godine dana, zbog metastaziranja karcinoma. Drugim načinom liječenja može se zamijeniti bolesna kost umjetnom.


Analgetici

Psi proživaljavaju teški boli tijekom bolesti i vrijeme nakon operacije. Kako bi im se olakšalo, veterinar može prepisati analgetike poput nesteroidnih protuupalnih lijekova. Analgetici koji se mogu davati psima su metacam, tramadol, rimadyl i amantadin. Mogu se davati i u kombinacijama ako tako propiše veterinar. Zračenje nakon operacije također pomaže u smanjenju boli.


Kemoterapija u liječenju osteosarkoma

Kemotearpija produljuje život nakon operacije karcinoma i većina pasa reagira pozitivno na lijekove poput cisplastina. On se može koristiti i u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Potreba za kemoterapijom varira prema individualnom stanju pojedinog oboljelog psa. Neki uspješni lijekovi su:

• kombinacija cisplastina i doxyrubicina,
• doxyrubicin sam za sebe,
• carboplatin,
• cisplastin sam za sebe.

Kombinacijom amputacije uda i kemoterapijom, povećava se stopa i vrijeme preživljavanja pasa, no jednako je bitna i postkirurška briga. Ne zna se točan uzrok osteosarkoma, tako da nema niti prevencije. I stoga je najvažnije osteosarkom rano otkriti i promptno liječiti.

Krv u mokraći psa

Vidjeti krv u  urinu Vas treba alarmirati, no ako otkrijete u čemu je problem i počnete s liječenjem, pas će biti dobro. Najčešći uzrok tome je urinarna infekcija koja nije fatalna, ali može izazvati komplikacije ako se ne liječi.


Otkud krv u urinu?

Krv u urinu se može pojaviti iz raznih razloga. Neki od njih su sljedeći:

• uznapredovale urinarne infekcije
• upala prostate kod muških pasa
• upale mjehura
• unutarnje krvarenje
• bubrežni kamenci nastali akumulacijom kristala i minerala koji oštećuju uretru i uzrokuju krvarenje
• trauma
• kamenci u mjehuru
• tumori urinarnog trakta 
• ingestija otrova ili toksičnih supstanci

Dodatni simptomi koji mogu pratiti krv u mokraći

Ukoliko pas ima još neke dodatne simptome uz krv u mokraći, uzrok se može lakše pronaći. U tom slučaju kontaktirajte veterinara kako bi mogli pomoći svojoj životinji. Ako pas boluje od urinarne infekcije može urinirati češće i imati vrućicu. Drugi simptomi mogu biti:

• povećana žeđ
• natečen penis i testisi (indiciraju na problem s prostatom)
• povećani abdomen
• vidljive rane
• naprezanje prilikom mokrenja
• pretjerano slinjenje
• napadaji

Dijagnoza

Najbrža dijagnoza je putem testiranja mokraće. U slučaju kamenaca u mjehuru ili bubrezima dijagnoza se postavlja ultrazvukom ili rtg snimanjem.



Liječenje

• Krv uzrokovana bakterijskom infekcijom, bakterije se mogu isprati većim unosom tekućine ili kurom antibiotika.
• Infekcije prostate se također mogu liječiti antibioticima, no njima se mora pronaći pravi uzrok.
• Ako se pas otrovao, što prije treba otići do veterinara kako bi toksične supstance uklonio iz organizma, uz nadoknadu tekućine.
• Tumori i druge izrasline se odstranjuju kirurški, no ako su maligni i već metastazirali, kirurgija nije rješenje. Tada se ide na liječenje lijekovima.

Važno je na vrijeme uočiti probleme s uriniranjem kod psa, kako bi se pas dovoljno rano počeo liječiti. Tako se sprječavaju teže posljedice. Stoga obratite pažnju na boju urina.

Prikladna hrana za pse različite dobi

Odrasli psi i štenci imaju različite potrebe za nutrijentima iz hrane ovisno o dobi, pasmini i veličini samog psa. Kakvu ćete hranu poslužiti psu ovisi o njegovoj težini i nivou aktivnosti. Slijedeće upute provest će Vas kroz proces odabira ispravne hrane za Vašeg ljubimca.


Prikladna hrana za štenca

Štenca nemojte hraniti ostacima Vašeg ručka i nemojte mu davati previše hrane. Štenac treba pažljivo izbalansiranu prehranu koja će pomoći u razvoju organizma. Takva prehrana se treba sastojati od:

• visokog udjela proteina, najmanje 25%
• vitamina i minerala, posebno kalcija
• esencijalnih masnih kiselina
• prirodnih sastojaka
• suhe hrane prikladne veličini psa

Male pasmine

• Malim psima dajte suhu hranu koja je u manjim komadićima.
• Potrebna ima je hrana bogata proteinima.
• Neke male pasmine imaju poseban režim prehrane. Npr. chihuahuae su sklone niskom šećeru u krvi i potrebno im je više malih obroka kroz dan.
• Pse lakše od 9 kila, prebacite na hranu za odrasle pse kada napune otprilike 12 mjeseci. 

Štenci velike pasmine

• Takvi štenci trebaju dobro izbalansiranu prehranu kako bi se razvijali u dobrom tempu, a opet ne prebrzo.
• Hrana treba imati dobar omjer proteina i masti, a opet ne s previše kalorija.
• Postoji hrana posebno razvijena za štenad velikih pasmina s točno određenim količinama kalcija i fosfora kako bi se dobro razvile kosti.
• Velike pasmine mogu jesti hranu za štence sve do pune 2 godine života.

 Odrasli psi, srednje i velike pasmine

• Specijalno formulirana hrana za srednje velike i velike pasmine može spriječiti ortopedske probleme, poput displazije kukova.
• Određeni broj komercijalnih vrsta hrane mogu imati u svom sastavu previše proteina i minerala, te tako narušavaju zdravlje i mogu uzrokovati pretilost kod pasa.

Psi koji imaju ortopedske probleme trebaju jesti niskokaloričnu hranu. Ovo su neke od pasmina koje su sklone displaziji kukova:

• Basset Hound
• Chow chow
• Doga
• Zlatni retriver
• Mops
• Njemački ovčar
• Labrador retriver
• Rotvajler
• Bernardinac.

Odabir hrane za starijeg psa


Važno je održavati težinu psa kako on stari. Hranom možete kontolirati ili spriječiti razvoj nekih bolesti. Prehranu starog psa morate prilagoditi promjenama u metabolizmu i stupnju aktivnosti.
Starim psima treba davati niskokaloričnu hranu, s dovoljno proteina, nutrijenata i antioksidanata. 

• Starom psu su potrebni visoko razgradivi proteini za jačanje kostiju i mišićne mase.
• Kada boluje od bolesti poput artritisa u hranu je poželjno dodavati i suplemente .
• Spriječite oštećenje tkiva tako što će hrana koju mu dajete sadržavati vitamin E i beta karoten. Oni uništavaju slobodne radikale koji ubrzavaju starenje.
• Hrana s antioksidansima podupire imunološki sustav pasa srednje i starije dobi.
• Omega 3 i 6 masne kiseline pomažu starim psima da održe zdravu kožu i dlaku.

Briga za psa nakon operacije

Kod svake životinje operacija je ozbiljan postupak koji zahtijeva dobru pripremu i dobru brigu nakon samog zahvata. Njega poslije operacije je potrebna kako bi se očuvalo zdravlje psa i osigurala svrha zahvata. Ako je Vaš pas uparvo prošao kroz operaciju, morate se adekvatno brinuti za njega dok se potpuno ne oporavi. Većina veterinara će Vam dati pisane upute o tome.


Nakon što stignete kući

Operacije na psima se uglavnom izvode ranije tijekom dana. Prvih nekoliko sati nakon zahvata anestetik je još u organizmu psa, pa je pas pospan ostatak dana. Osigurajte mu udobno mjesto za spavanje, i ako imate još ljubimaca, njih držite podalje. Nakon popuštanja lijekova psi mogu proživljavati bolove, a to može iritirati druge životinje.
Najbolje mjesto za odmor psa je na mekanom jastuku na podu. Nemojte tek operiranog psa stavljati da spava na krvet ili kauč. Anestetici ponekad mogu nadražiti želudac životinje i smanjiti apetit. Stoga suha hrana u ovom slučaju može biti malo gruba. Psu tada dajte malo skuhane nezačinjene piletine i bijelu rižu. Ako pas spava u kučici, očistite ju prije nego psa vratite unutra kako bi izbjegli dodatne infekcije.



Elizabetinska ogrlica

Ako pas može grebati ili lizati šavove, najbolje je da mu nabavite ili napravite elizabetinsku ogrlicu. E-ogrlica je šira plastična ogrlica koja polazi sa vrata psa i ide mu oko glave. Psi s njom često izgledaju smiješno i osjećaju neugodu, no one su vrlo učinkovite u sprječavanju psa da grize mjesto reza.
Psi instinktivno ližu mjesto operacije iako je to bolno, i mogu čak potrgati šavove. E-ogrlicu možete maknuti sa psa kada ga nadgledate i pratite što radi.


Briga prvi tjedan nakon operacije

Psa pokupavajte držati smirenim što je više moguće, jer puno fizičke aktivnosti može pogoršati stanje rane. Ako su psu prepisani antibiotici i analgetici, redovito mu ih dajte, do kraja kako je određeno iako Vam se može činiti da je pas potpuno ozdravio.
Osušena krv se može pojaviti oko šavova, i to bi povremeno trebali očistiti s toplom vodom i mekanom gazom.
Ponekad su operacije teže za podnijeti psima nego ljudima, i zato trebate u periodu poslije zahvata svom psu pružiti dovoljno njege i brige. Ako mislite da se psu stanje pogoršalo, odmah nazovite veterinara i posavjetujte se s njim.

Liječenje akutne dijareje (proljeva) kod pasa

Akutna dijareja (proljev) kod pasa ponekad traži liječenje, a ponekad ne. Mnogo je uzroka koji mogu potaknuti proljev kod psa, i nisu svi ozbiljni. Kada su prisutni još neki simptomi, lakše je odrediti koji je pristup najbolji u liječenju. Često ovo stanje prolazi samo od sebe, no psu će biti potrebno nadoknaditi minerale, vitamine i vodu koju je izgubio. Ako je proljev prisutan više od nekoliko tjedana, ili se u razmacima vraća na duže periode, takvo stanje se onda smatra kroničnim proljevom i mora mu se pronaći uzrok.



Zabrinutost vlasnika

Dijareja može biti znak nekih ozbiljnih bolesti, no brzopleto davanje antibiotika psu može prouzročiti dodatne neželjene probleme. Pretjerana upotreba antibiotika vodi do nastanka sojeva bakterija koje su otporne i ponekad lijekovi na njih više ne djeluju. Važno je dobro promotriti stanje psa. Akutna dijareja (proljev) obično traje jedan do dva tjedna i prolazi bez posljedica.



Svrha akutne dijareje

Proljev je jedan od procesa kojim se tijelo rješava neželjenih toksina. Liječenje psa treba ograničiti dok se ne pojave neki drugi dodatni simptomi, poput dehidracije ili veće količine krvi u stolici. Ako pas postane letargičan, promijeni značajno ponašanje ili brzo izgubi na težini, može se raditi o težem stanju. Akutna dijareja obično prolazi bez dodatnih simptoma. Tijelo psa se vjerojatno brani od loše supstance što ju je pas pojeo, polizao ili progutao. Tijekom tog procesa normalno je vidjeti vodenastu ili mekanu stolicu, s primjesama sluzi ili krvi.



Liječenje akutnog proljeva


Ako se pas čini zdravim, sretnim i jakim, osim što ima proljev, promjena u prehrani je dobrodošla kako bi se organizam oporavio sam od sebe. Psu dajte pola količine hrane koju ste mu uobičajeno davali, i pomalo bi se stanje trebalo normalizirati. Možete mu davati probiotske nadomjestke i budite sigurni da pas pije dovoljne količine vode ako se počinju pojavljivati znakovi dehidracije. Ako gingiva psa (zubno meso) postane ljepljiva, dehidracija može biti ozbiljan problem za rješiti.


Akutna dijareja kod štenaca

Proljev kod štenaca može bit razlog za brigu. Imunološki sustav štenadi se još uvijek razvija i jača, tako da su štenci podložniji infekcijama, virusima i bolestima. Štenci mogu pokupiti bolest i od bolesne kuje koja ih doji. Ako primjetite proljev kod štenca, najbolje bi bilo uzeti malo za uzorak koji se analizira. Liječenje se u tom slučaju bazira na rezultatima testova. Štenci puno lakše dehidriraju od odraslih pasa, stoga pazite da uzimaju puno vode ako dođe do ovog stanja.

Oštećenje mozga kod mačaka

Oštećenje mozga se često javlja kod onih mačaka koje boluju od raznih tumora mozga, traume glave ili drugih sličnih ozljeda. Postoji i niz drugih faktora koji utječu na oštećenje mozga. Životinje koje ispoljavaju probleme u ponašanju poput ljutnje, agresije ili promjene ličnosti trebalo bi testirati na oštećenje mozga, jer se često takvo stanje zamijeni jednostavno s lošim ponašanjem. U cilju prevencije trajnog oštećenja, nužno je otkriti sam uzrok i liječiti ga.


Simptomi oštećenja mozga

Iako se simptomi razlikuju od životinje do životinje, oštećenje mozga će se uglavnom manifestirati kroz nedostatak koordinacije prilikom hoda i lošu ravnotežu tijela. Mačka može patiti i od raznih napadaja, iznenadnog kolapsa i ukočenosti. Promjene u osobnosti poput depresije i letargije su uobičajene. Neke mačke mogu pretjerano mjaukati. Pošto oštećenje mozga uključuje i neurološku neravnotežu, mačka se može činiti nezainteresiranom za okolinu i često ne prepozna osobe koje se brinu o njoj. Mačke kojima je oštećenje mozga posljedica rasta tumora često pokazuju simptome poput paralize, nevoljnih pokreta očiju i proširenih zjenica.



Dijagnoza oštećenja mozga

Veterinar treba provesti detaljan fizikalni pregled i saznati sve o prijašnjim bolestima mačke. Testirati će osjetljivost mačjih očiju na svjetlost i vidjeti jesu li joj zjenice proširene. Ako mačka ne reagira ili je deprersivna veterinar treba dogovoriti još jedan dodatni neurološki pregled da bi potvrdio dijagnozu. Rtg i CT snimanja su od velike važnosti jer se njima otkrivaju tumori na mozgu, kralježnici ili neke ozljede. Mačkama kod kojih se sumnja na tumor mozga, provodi se još i MRI snimanje. Ako je tumor dijagnosticiran, veterinar treba provjeriti je li proširio i na neke druge dijelove trijela u obliku metastaza.


Liječenje oštećenja mozga

Liječenje je raznoliko s obzirom na ozbiljnost oštećenja i primarni uzrok. Oštećenje mozga povezano s tumorom, mora se liječiti kirurškim putem, zračenjem i pomoćnom terapijom. Prognoza oštećenja mozga uzrokovanog tumorom varira i različita je kod svake životinje.
Operacija može biti potrebna i za liječenje fraktura lubanje koje ometaju funkciju mozga. Ponekad, kod težih oštećenja, propisuje se suportivna terapija kako bi se olakšali napadaji ili konvulzije kod životinje. Takvi lijekovi su uglavnom antikonvulzivi poput fenobarbitona. Terapija kisikom i intravenske infuzije pomažu životinjama u hitnim slučajevima.




Naputci za vlasnike mačaka

• Vlasnici trebaju izbjegavati iznenadan prestanak davanja antikonvulziva propisanih mački.
• Životinja kojoj je na vrijeme dijagnosticirana bolest i počela se pravovremeno liječiti vjerojatno neće imati teška oštećenja mozga.
• Hitno treba odvesti na pregled mačke kojima nauobičajeno curi krv iz nosa ili iz uha.
• Najbolje je izbjegavati fizički kontakt sa životinjom tijekom napadaja i dobro se brinuti za životinju nakon ozljede.

Budite svjesni da su ozbiljni kirurški zahvati skupi i često uključuju bolničko liječenje. Uvijek se dobro raspitajte kod veterinara koje su mogućnosti liječenja kojima možete poboljšati kvalitetu života Vaše mačke.

Jesu li mačke alergične na ljude?

Novije studije su pronašle poveznice između alergija kod mačaka i načina života ljudi i stanja poput astme. Alergije kod mačaka manifestiraju se svrbežom kože, problemima kod disanja i asmatičnim napadima. Astma je kod mačaka bolest gornjih dišnih puteva koja uzrokuje otežano disanje kod prisutnosti alergena. Često se asmatski napad zamijeni sličnim stanjem kada mačka iskašljava kuglice nakupljene dlake. Neke vrste mačaka naginju astmi, npr. sijamske mačke. Taj napad vjerojatno ima uzrok u alergenima i iritansima koji se mogu pronaći u kućanstvu. Važno je znati da li Vaš ljubimac pati od astme, jer je u tom slučaju nužno liječenje. Nakon postavljanja dijagnoze, liječnik će najčešće propisati neki lijek poput Prednisona. Uz lijekove, najbolje je otkriti što izaziva napade kod mačke i takve iritanse ukloniti iz njene okoline. Neki vlasnici su otkrili da je određeni mačji pijesak triger za astmu.



Simptomi alergije kod mačaka

• kašalj
• kihanje
• teškoće prilikom uriniranja
• konjuktivitis
• slabost
• upale kože
• letargija
• zviždanje u disanju
• kratkoća daha

Mikoplazma kod mačaka

Simptomi respiratornih poteškoća uglavnom se vežu za astmu. Uz okolišne alergene, mačke su prijemljive i za infekcije mikoplazmom. Mikoplazma je bakterijski organizam koji se može pronaći u okolišu. Može inficirati i mačke i pse, a postoji rizik i za ljude. Simptomi infekcije tom bakterijom mogu varirati od slabih pa do jače izraženih. Ljubimci sa slabijim imunitetom su u većem riziku od infekcije.
Mikoplazma se također veže uz asmatske napadaje. Inficiranim mačkama je potrebno što prije postaviti dijagnozu i započeti liječenje. Ne postoji cijepivo kao prevencija infekcije ovom bakterijom. One se ubijaju jedino kemijskim dezinficijensima i jakom sunčevom svjetlošću.


Alergeni u ljudskoj okolini

• pelud
• kućna prašina
• grinje
• ljudska prhut
• cigaretni dim
• pijesak za mačke
• hrana
• kućne bakterije
• sredstva za čišćenje

Vlasnici kućnih ljubimaca bi trebali prevenirati pojavu astme i alergijskih reakcija kod životinja. Kućanstvo bi se trebalo prozračivati i dozvoliti ulazak sunčevim zrakama kako bi se dezinficiralo. Alergične životinje ne treba izlagati dimu cigareta, jer on uzrokuje dišne probleme kod mačaka. Izbjegavanjem dima, asmatičnim mačkama se značajno popravlja zdravstveno stanje.
Važno je izbjegavati davati mačkama ostatke od ljudskog jela i namirnice koje nisu dio njihove prehrane. Ljudska hrana sadrži sastojke koji mogu biti toksični za mačku i uzrokovati probleme sa probavnim sustavom.

Vitamin B za mačke

Mačke obično dobiju sve potrebne vitamine dobro balansiranom prehranom. Zdrave mačke koje se dobro hrane ne trebaju nadoknadu vitamina. Jedino mačkama koje se oporavljaju od bolesti, starim mačkama, onima koje su anemične, dehidrirane ili gube vodu iz nekog drugog razloga normalno se prepisuju dodatni vitamini. B vitamin je nužan za izgradnju i rast stanica, za normalnu funkciju bubrega i proizvodnju energije. Vitamin B je topiv u vodi. Ako primjetite neki od simptoma nedostatka vitamina B konzultirajte se s veterinarom koje nadomjestke uzeti.


Kada propisati mački dodatno uzimanje vitamina B?

Kako je vitamin B topiv u vodi, teže se nakuplja u tijelu, a lakše eliminira urinom. Mačke više naginju nedostatku tog vitamina nego psi. Ako mačka nije uzimala nekoliko dana vodu i hranu, vrlo je vjerojatno da je izgubila puno vitamina B. Također se to može dogoditi mački koja je na lošoj ishrani. Vitamin B se gubi u nekim procesima proizvodnje komercijalne hrane. Riba koja nije pravilno obrađena može interferirati sa apsorpcijom vitamina B.
Vitamin B se može dodatno davati i u sljedećim slučajevima;

• Mačkama koje pate od bolesti bubrega propisuju se injekcije vitamina B.
• Veterinari daju injekcije B vitamina anemičnim mačkama.
• Poremećaji u probavnom sustavu koji zahvaćaju crijeva, želudac ili gušteraču mogu smanjiti apsorpciju vitamina B.
• Povraćanje ili proljev uzrokuju dehidraciju i gubitak vitamina.
• Gubitak apetita i općenita usporenost mačke može biti znak nedostatka vitamina B (zbog kojeg organizam nema dovoljno energije).
• Ozbiljni oblici nedostatka vitamina B mogu mačku odvesti u depresiju.

Kako se daje vitamin B?

On je dostupan u kompleksima vitaminskih formula za mačke, no nema specijalno formuliranog vitamin B posebno za mačke. Veterinar može propisati vitamin B12 (kobalamin) ili kompleks vitamina B oralno ili putem injekcije. Vitamin B koji se daje oralno je pripremljen za ljude i sadrži šećere i okuse koji ne moraju biti privlačni mačkama. Injekcije vitamina su preporučljivije, daju se pod kožu i gotovo da uopće ne bole mačku.
Ako mački trebate dati injekciju vitamina B, neka Vam veterinar prvo pokaže kako. Najbolje mjesto je slobodna koža na stražnjem dijelu vrata (tamo gdje mačka prima mačiće). Trebate mačku primiti za tu kožu, malo je povući da se odigne, zabosti iglu pod nju (ne više od 2 mm) i isprazniti špricu.


Rizik davanja vitamina B
Iako vitamin B nije toksičan, davanje u visokim dozama može kod mačaka izazvati anafilaktički šok. Životinjama za koje se zna da su preosjetljive na kobalamin ne bi se smio davati vitamin B12.

Bakterijska infekcija oka kod mačke

Bakterijska infekcija najčešće će se manifestirati kroz crvenilo oka, a vrlo često je uzrokovana klamidijom. Može se liječiti topikalno otopinama ili ako postoji potreba oralno antibioticima.



Uzroci bakterijske infekcije oka

Kao što je već napisano, najčešći uzrok je klamidija, a upala koju izaziva je klamidioza. Uz nju, upalu oka često uzrokuje virus herpesa. I drugi virusi mogu biti uzrok infekciji ali su oni manje uobičajeni.
Bakterija dolazi u mačje oči iz okoline. Može ju dobiti od drugih mačaka koje su zaražene. Ponekad su bakterijske infekcije samo sekundarno stanje, a  u podlozi imaju alergije ili virusna oboljenja.


Simptomi bakterijske infekcije

• crvenilo
• kremast i obojen iscjedak iz očiju (mogu biti zahvaćena oba oka, ali u nekim slučajevima inficirano može biti samo jedno)
• iritacija nosa (rinitis) i iscjedak iz nosa
• kihanje
• ulceracije
• pretjerano suzenje očiju
• osjetljivost na svjetlo
• potpuno ili djelomično zatvorene oči, pogotovo ako je infekcija uznapredovala
• pretjerano mjaukanje
• mačka ne dozvoljava diranje u području oka zbog boli

Dijagnoza

Bakterijska infekcija se može dijagnosticirati testiranjem uzorka iscjedka oka. On će sadržavati bakterije koje uzrokuju infekciju. Veterinar može otkriti i je li infekcija sekundarna i da li u podlozi postoji neki drugi problem.



Liječenje bakterijskih infekcija



Najčešće se liječe tetraciklinima koji su dostupni u obliku kapi za oči ili masti. Tetraciklini su učinkoviti čak i ako je bakterijska infekcija nastala naknadno i uz nju postoji i virusna infekcija oka, jer tetraciklini uništavaju također i viruse.
Veterinar može preporučiti i fiziološku otopinu za ispiranje očiju prije kapanja ili mazanja antibiotika. Ako je upala postala vrlo ozbiljna uz topikalne preparate, veterinar mački može propisati i one antibiotike koji se uzimaju oralno. Dodatni tretman može biti potreban ako postoji podloga bakterijskoj infekciji.




Prevencija infekcija oči kod mačaka



Bakterijske infekcije se mogu prevenirati, ali ne opet sve. Važno je da održavate oči kod mačke čistima i kapate ih kapima za oči bar jednom tjedno. To je najbolje raditi koristeći fiziološku otopinu za ispiranje i čisti mekani ručnik za odstranjivanje mogućih iritansa.
Neke sekundarne infekcije bakterijama mogu se također spriječiti redovitim cijepljenjima.

Problem - mačka grize gležanj

Kada mačka grize za gležanj i iznenada napada, pokazuje znakove predatorske naravi i agresije. Mačke imaju jaki prirodni nagon za lovom. U kući ili stanu nemaju mnogo mogućnosti za zadvoljavanje tih nagona. Miševi, skakavci i drugi zanimljivi plijen teško je pronaći u stanu, stoga se mačka mora baviti onim što ima - gležnjevima, nogama i drugim pokretnim dijelovima tijela svoga ljudskog prijatelja.

U nekim slučajevima moguće je mački pronaći prikladnu igračku za zadovoljenje to nagona za lovom. Dobre igračke su loptice na špagi,  štapu ili flaksu za pecanje na kojemu se mogu "zanimljivo" kretati. Autić na daljinsko upravljanje može biti odlična igračka za one mačke koje ih se ne boje. Neki ljudi zakače igračku na špagi za svoj remen kako bi mački napravili bolju metu od svog gležnja. To također mački osigurava dovoljno vježbe i kretanja.

Mnoge mačke prerastu ovakvo ponašanje kada imaju par godina i puno je bolje ako im do tada osigurate druge predmete koje će napadati umjesto Vaših nogu. Ako s napadima ne možete izaći na kraj, bilo bi dobro da porazgovarate s obrazovanim čovjekom koji oblikuje ponašanje kućnih ljubimaca.

Sigurno davanje antibiotika mački

Davanje antibiotika mački ponekad može biti opasno za osobu koja to radi. Nekoliko je sigurnih načina kako to obaviti, s minimalnim "posljedicama". Ispravno davanje antibiotika vrlo je važno kada mačku liječite od infekcije.

• Džepići za tablete - postoje poslastice za mačke koje s jedne strane imaju otvor u koji možete staviti tabletu (pill pockets) i zatvoriti ga. Date mački poslasticu, a ona s njom pojede i dozu antibiotika.

• Imobilizirajte mačku u ručniku - zamotajte čvrsto mačku u ručnik i tako joj sigurno dajte lijek (bez da će Vas ogrebati). Tako zamotanu je držite uz svoje tijelo i dajte lijek.

• Zdrobite tabletu - i pomiješajte prah sa konzervom tune ili vlažnom konzerviranom hranom. Neka mačka pojede cijeli obrok kako bi bili sigurni da je uzela cijelu dozu. Neki lijekovi više nisu efikasni ako se zdrobe, pa se prije toga konzultirajte s veterinarom. Ako postoji neka hrana koju Vaša mačka obožava, najbolje je lijek pomiješati s njom.

Kako dati mački injekciju inzulina?

Ako imate mačku s dijabetesom tada postoji nekoliko stvari koje bi trebali znati o davanju inzulina. Davanje injekcija inzulina nije teško kada naučite tri glavna koraka: čuvanje i priprema inzulina, priprema injekcije i davanje injekcije. Jednom kada pročitate ovaj post, bit ćete spremni dati svojoj mački inzulin s minimalnom neugodom.



Čuvanje i priprema inzulina

• Iako se inzulin može čuvati 30 dana na sobnoj temperaturi, djelovanje mu je najbolje kada se čuva u frižideru.
• Inzulin nikada nemojte tresti, jer to stvara zračne mjehuriće koji otežavaju njegovu apsorpciju s mjesta davanja.

Priprema injekcije

1. Izvadite inzulin iz frižidera par minuta prije aplikacije kako bi se postepeno zagrijao. Hladan inzulin izaziva veću neugodu.
2. Promiješajte inzulin tako što ćete ampulu nježno protrljati između dlanova. Čisti inzulin ne treba mješati.
3. Očistite vrh ampule inzulina alkoholom i odstranite kapicu sa injekcije. Uvijek koristite isti tip injekcije za doziranje kako bi mački mogli aplicirati pravilnu količinu lijeka.
4. Povucite u špricu količinu zraka jednaku količini inzulina koju morate dati mački. Taj zrak istisnite u ampulu inzulina i okrenite ampulu.
5. Napunite injekciju s inzulinom. Ako Vam se u štrcaljki pojave mjehurići zraka veći od pribadače, vratite inzulin u ampulu i ponovo ga navucite. Znači, inzulin mora biti u injekciji bez mjehurića zraka.

Davanje injekcije

1. Inzulin dajte uvijek nakon što je mačka jela kako bi izbjegli nizak šećer u krvi.
2. Prvo mačku pomazite, i ponašajte se smireno. Mačka ne smije biti pod stresom ili uznemirena kada joj dajete injekciju.
3. Povucite kožu na stražnjem dijelu vrata između lopatica, koristeći se palcem i kažiprstom ne-dominantne ruke. Formirajte nešto slično stošcu od kože. Malo protrljajte kožu između prstiju kako bi se koža priviknula na tretiranje. To olakšava prolazak igle i sama aplikacija inzulina će biti manje bolna za mačku. Nemojte stalno davati injekciju u isto mjesto.
4. Držite špricu za spremnik između palca i srednjeg prsta dominantne ruke, dok Vam je kažiprst blizu klipa, ali ne još direktno na njemu.
5. Držeći injekciju skoro horizontalno, brzo je upiknite pod kožu i kažiprstom brzo istisnite cijelu količinu inzulina.
6. Izvadite iglu, bacite je u siguran spremnik (ako nemate pravi spremnik za odlaganje igala, može Vam poslužiti i obični bijeli čvršći kanister). Nemojte pokušavati zatvarati iglu poklopcem, jer se tako i Vi sami možete upiknuti.
7. Protrljajte nježno područje uboda kako bi što bolje raspršili lijek pod kožom. Ako je krzno možda mokro na mjestu uboda, to znači da je nešto inzulina iscurilo iz šprice ili igla nije prošla skroz kroz kožu mačke. Tada nemojte ponavljati dozu, jer ne znate koliko ste inzulina uspjeli dati, a od previše inzulina mački može pretjerano pasti šećer u krvi.
8. Uvijek na kraju nagradite mačku maženjem ili davanjem male poslastice.

Postajete li alergični na mačke?

Alergija na mačke se javlja kod jednog čovjeka na otprilike 10 ljudi. Ako imate mačku i sumnjate da postajete na nju alergični, pratite svoje simptome i otiđite specijalisti po pomoć i savjet.


Simptomi alergije

Ako sumnjate na pojavu alergije, morali bi imati barem jedan od sljedećih simptoma:

• kihanje, zbog pristnosti otpalih komadića kože i dlake s mačjeg tijela koji uzrokuju negativnu reakciju Vašeg organizma
• svrbež kože
• kašalj
• osipi po koži, pogotovo u područjima koja su bila u kontaktu s mačkom
• oticanje ektremiteta (ruku i nogu), lica ili očnih kapaka
• suženi dišni putevi, dahtanje i zviždanje prilikom disanja.

Nakon izlaganja mački trebali bi ispoljiti neki od ovih simptoma. No, oni se ne moraju pojaviti samo kod alergije na mačke, već mogu biti simptomi infekcije dišnih puteva ili alergije na neke druge agense. Važno je testiranje kako bi točno utvrdili uzrok problema.


Alergološko testiranje

Postoje razni tipovi testova za otkrivanje uzroka alergije. Specijalist može provesti testiranje krvi (RAST ili ELISA testove). Krv bi u slučaju alergije trebala sadržavati protutijela na alergene mačke (specijalne glikoproteine). Ovakvo testiranje daje točan rezultat u više od 90% testiranih pacijenata.
Također postoji opcija intradermalnih testova koji ne zahtijevaju uzorak krvi, ali se test vrši na koži. Mala količina mačjeg glikoproteinskog alergena se stavlja pod kožu injekcijom i ako nakon 5 sati od aplikacije razvijete alergijsku reakciju, doktor će postaviti dijagnozu alergije na mačke. Doktor uz taj alegen može aplicirati i agense koji se mogu naći u mačjem krznu (poput peludi ili grinja), jer možda niste alergični na produkte mačke, već na ono što ona nosi na sebi, u krznu.
Kada dobijete rezultat, moći ćete razmotriti nekoliko opcija liječenja.



Liječenje

Ako ste vlasnik mačke, i na nesreću ste i alergični na nju, imate par opcija;

• Kratkotrajno rješenje je korištenje antihistaminika ili steroida koji mogu se mogu uzimati nekoliko mjeseci za redom. Ti lijekovi mogu uzrokovati i neke nuspojave, koje mogu biti čak i gore od simptoma alergije, ako se uzimaju duže vrijeme.
• Injekcije protiv alergije, preporučaju se od strane sve više doktora, jer nemaju značajne nuspojave, a pomažu u dužem periodu. Neki pacijenti ne reagiraju na njih, no preko 75% pacijenata pokazuje poboljšanje nakon 6 mjeseci liječenja.

Jesu li automatska vratašca za ljubimce sigurna?

Automatska vratašca su dostupna u prodaju sa brojnim mogućnostima i bilo koja su sigurna alternativa standardnim vratima za kućne ljubimce (najčešće mačke i pse). Dolaze u različitim veličinama, i možete izabrati ona elektronska ili magnetska.


Elektronska automatska vrata

Takva su vrata poputno automatizirana, i za svoj rad koriste ultrazvuk, radio frekvenciju ili infracrveni sustav ključa. Uglavnom se otvaraju klizeći prema gore. Sustav ključa detektira koji ljubimci nose uređaj i vrata se otvaraju samo kada ljubimac priđe vratima. Tako Vi možete odrediti koji ljubimci mogu koristiti vrata. Ako imate mačke kojima ne dozvoljavate ulaz njima ne stavljate uređaj koji otvara vrata. Dodatno, lutalice i druge štetočine poput rakuna nemogu ući u Vaš dom.


Značajke auomatskih vrata

Različita vrata dolaze s različitim opcijama. Razmotrite svoju situaciju prije konačne odluke i nabavke jedne vrste. Kod elektronskih vrata uvijek možete kupiti dodatne baterije u slučaju da nestane struje u Vašoj kući. Tako ćete ljubimcima osigurati slobodu kretanja i u tim okolnostima. Umjesto elektronskih, možete naći i magnetska vrata. Kod postavljanja budite sigurni da je automatski sigurnosni uređaj na mjestu na kojem treba biti. To će osigurati da se vrata zatvaraju silom gravitacije, što je bolje nego motorićem. Sigurnosni uređaj može vrata povući natrag ili oglasiti alarm ako se nešto zaglavi u prolazu vrata. Neka automatska vrata Vam omogućuju mogućnosti samo jednosmjernog otvaranja i kompletnog zaključavanja. Može se namjestiti i udaljenost s koje vrata reagiraju s obje strane, i vanjske i unutarnje. Kod nekih sustava se može namjestiti i koliko dugo vrata ostaju otvorena. U hladnom periodu godine takva vrata Vam mogu uštediti znatnu energiju potrošenu za grijanje, jer ostaju zatvorena bez obzira kakvo je vrijeme vani (vjetrovito, kišovito,...).



Razmatranje


Ako već koristite jedna ovakva vrata, ili ih tek namjeravate kupiti, nekoliko je važnih stvari o kojima trebate razmisliti. Ako imate više ljubimaca i jedan ne smije van ili jedan od njih ne smije unutra, morate zapamtiti da kada su s onom životinjom koja ima pravo prolaza, prolaze i oni kroz vrata. Još važnije, ako imate malu djecu koja se puno druže sa ljubimcima, morate ih stalno nadgledati. Mnogo je priča koje pokazuju kako vratašca za kućne ljubimce uopće nisu sigurna za djecu, često mališani zapadnu u nezgode (koje mogu biti i fatalne).

Sljepoća kod mačaka

Sljepoća je kod mačaka neuobičajeno stanje, i može nastati ako se uzroci ne otkriju na vrijeme i ne liječe. Mačke ne trebaju oba oka kako bi vidjele jasno, tako da to može uzrokovati probleme kada se želi otkriti je li mačka slijepa. Mačke koriste i druge osjetila poput dodira, njuha i sluha i preko njih se može uspješno kretati, čak i kod potpunog gubitka vida.


Uzroci sljepoće

Sljepoća kod mačaka se može pojaviti iznenada, kada neka trauma izazove gubitak vida, ili može nastati kao pogoršanje stanja očiju krou dulje vrijeme. Do takvih pogoršanja uglavnom dolazi ako se na vrijeme ne primjeti neka bolest koja uzrokuje sljepilo, a to može biti neliječeni glaukom, visoki krvni tlak ili neki tumor.
Glaukom je jedan od najčešćih uzroka. Javlja se kada dođe do porasta očnog tlaka, koji uništava očni živac. Kada se očni živac ošteti, vidni impulsi se ne mogu više pravilno inerpretirati i dolazi do gubitka vida.
Visoki krvni tlak može uzrokovati sljepoću ako se dugo vremena ne liječi. Povećan tlak u kapilarama ili krvnim žilama uzrokuje destrukciju mrežnice. Preveliki tlak uzrokuje pucanje kapilara, pa mačka može imati krvave bjeloočnice. Uglavnom u tom stadiju većina vlasnika primjeti da nešto nije u redu.
Ozbiljne ozljede oka mogu dovesti do sljepoće. Njih nalazimo kod mačaka koje slobodno hodaju po vani, jer one češće upadaju u tučnjave i borbe.  Ogrebotine i ugrizi mogu oštetiti kritične dijelove oka. U ovom slučaju nije sama ozljeda uvijek najbitnija, već i infekcija koja se može razviti u ranjenom oku i dovesti do sljepoće.
Najozbiljniji uzrok sljepoće su tumori. Oni tumori koji se smjeste u mozgu ili u očnoj šupljini mogu stvarati pritisak na važne dijelove vidnog puta. Ako tumor zahvati mozak, i to njegovu okcipitalnu regiju, najčešće nema nade za povratak vida. Slično tome, tumori smješteni uz oko mogu izazvati veliki pritisak na mrežnicu i očni živac i uzrokovati njihovo trajno oštećenje.


Znakovi sljepoće

Ponekad je teško procijeniti je li mačka izgubila vid. No neki upozoravajući znakovi mogu biti:

• zaletavanje u objekte
• iznenadno agresivno i napadajuće ponašanje
• gubitak interesa za normalne aktivnosti

Dijagnoza sljepoće

Dijagnoza je direktno vezana na uzrok sljepoće. Kako god, u cilju dijagnosticiranja sljepoće treba provesti niz testova. Testiranje može obuhvaćati sljedeće:

• temeljit pregled očiju sa svjetlom
• testiranje refleksa zjenice
• fizičko promatranje mačjeg kretanja.

Dijagnoza može uključivati i pregled očnog živca i funkcije mozga ako se sumnja na tumor.



Liječenje sljepoće kod mačaka

Liječenje sljepoće razlikuje se od slučaja do slučaja, ovisno o uzroku. Glaukom i visoki krvni tlak liječi se neovisno, i što prije. Ako prođe dugo vremena a ne poduzme se ništa po tom pitanju vjerojatno će doći do ireverzibilnih (nepopravljivih) oštećenja struktura oka i sljepoće. No, ako do toga i dođe, treba i dalje razmatrati liječenje ova dva stanja kako ne bi došlo do oštećenja drugih funkcija u organizmu.
Ako su uzrok tumori, trebat će se odstraniti kirurškim putem. Ako je tumor uzrokovao trajno oštećenje struktura oka ili dijelova mozga odgovornih za vid, sljepoća može biti ireverzibilna.

Razumijevanje mačjih zvukova

Zvukovi kojima se mačka glasa mogu značiti različite stvari, jer mačke imaju širi vokalni repertoar od pasa. Ako živite s mačkom, može Vam biti važno što Vam mačka ima za reći.


Interpretacija mjaukanja

Najčešći zvuk koji mačka proizvodi je "mjau". I to je zvuk koji simbolizira glasanje domaće mačke. Mačići se često tako glasaju kada traže majčinu pomoć, i u divljini takvo glasanje s odrastanjem nestaje.
Kako god, domaće mačke koriste taj zvuk često, uglavnom kada traže pažnju. Više frekvencije mjaukanja obično znače da mačka želi češkanje, hranu, vodu ili igranje. Uz glasanje pratite i govor tijela, pa ćete znati što mačka želi. Mačka može čak koristiti i različite "mjauke"za svaki svoj zahtjev.
Mjaukanje u nižim frekvencijama uglavnom znači da je mačka uznemirena ili uplašena. Često ćete čuti ovakvo glasanje kada svoju ljubimicu vodite veterinaru.


Shvatite predenje mačke

Nije potpuno jasno kako točno mačka prede, no smatra se kako predenje nastaje brzim kontrakcijama laringealnog mišića. Predenje se povezuje sa zadovoljnom mačkom koja uživa u onome što radi.
Ponekad mačke mogu presti i kada su uznemirene. Razliku ćete uočiti promatrajući ponašanje i govor tijela. Ako su uši položene unatrag, zjenice široke i tijelo napeto, mačka je uznemirena. Ako se još k tome mačka bori da pobjegne od Vas, vjerojatno joj se ne sviđa kako postupate s njom.


Zvukovi borbe

Mačke se glasaju vrlo bučno kada se bore ili kada su uplašene. Tada uglavnom sikću, reže, zavijaju ili vrište. Proizvode te zvukove kad se osjećaju ugroženima kako bi upozorile napadača da se povuče. Ako se ogluši na upozorenje, mačka će vrlo vjerojatno napasti. Dobro je to znati kada ste u kontaktu sa stranom mačkom ili u isti prostor stavljate nepoznate mačke.
Dugi, usamljeni krik ili urlik može značiti da je mačka u boli. No, mnoge mačke ne pokazuju bol glasanjem jer smatraju kako tako pokazuju svoju slabost i u divljini bi bile lako napadnute.


Zvukovi lova

Kada mačka lovi svoj plijen, napraviti će zvuk poput cvokotanja (a ponekad poput cvrkutanja, kao da mu je hladno) svojim zubima dok se približava svom plijenu. Mnogi vlasnici kućnih mačaka nikada neće čuti ovaj zvuk jer njihove mačke ne love. Kako god, možete primjetiti da se mačka tako glasa kada primijeti pticu kroz prozor.



Tihe mačke

Ako Vaša mačka ne pravi mnogo buke, to nije uvijek znak za uzbunu. mnoge mačke koje nisu odrasle u kući su tihe, a neke vrste mačaka su jednostavno manje "razgovorljive". Ako se mačka nekada mnogo glasala, a sada ne, to može ukazivati na zdravstveni problem i stoga bi trebali posjetiti veterinara.
Mačke imaju mnogo načina komunikacije, a sa ljudima komuniciraju na samo nekoliko. Važno je da probate shvatiti i razumijeti mačje zvukove, kako bi znali pravilno reagirati u pojedinim situacijama.