Prehrana psa s pankreatitisom (upalom gušterače)

Ako pas boluje od upale gušterače, prehrana mu se mora prilagoditi. Pankreatitis je vrlo bolno stanje i može izazvati mučninu i povraćanje. često je uzrokovan visokim udjelom masnoća u krvotoku. Promjene u ishrani mogu pomoći u smanjenju upale.

U ovom stanju, pas može odbijati hranu i vodu što opet vodi u dehidraciju. Dehidracija uzokuje disbalans elektrolita  i eventualnu srčanu aritmiju. Organi uz gušteraču se mogu oštetiti enzimima gušterače. Hemoragija je također moguća. Lijekovi pomažu u smanjenju mučnine i povraćanja. Lijekovi protiv bolova smanjuju bolove i upalu. Psu je potrebno davati tekućinu kako bi bili sigurni da pas neće dehidrirati, što je čest slučaj kod pasa s pankreatitisom.
Neki slučajevi pankreatitisa su uzrokovani reakcijom na lijekove koje pas uzima. Prestankom uzimanja tih lijekova i stanje s gušteračom se poboljšava. Ako je toksin uzrokovao upalu, liječenje otrovanja pomaže. Ako neka izraslina na gušteraći izaziva upalu, operacija je najbolje rješenje. U suprotnom, promjena u prehrani je najvažniji aspekt liječenja.

Pas s pankreatitisom treba biti na nemasnoj hrani s mnogo ugljikohidrata. Hranu mu treba davati nekoliko puta na dan da bi se održala ravnoteža nutrijenata i elektrolita u krvi. Mnogi veterinari preporučaju tri obroka kroz dan. Potaknite unos vode tako što će ona imati okus po mesu ili kupnjom fontane za pse.

Kod izbora suhe hrane potražite onu koja je napravljena od peradi i morskih proizvoda. Govedina, svinjetina, janjetina i pačetina su masnije od piletine i puretine. Veterinar Vam može dati preporuku suhe hrane. Uvijek na hrani pročitajte sastav i vidite sadrži li ona životinjske nusprodukte (i takvu hranu izbjegavajte). Također bi trebali izbjeći hranu koja sadrži pšenični gluten, kukuruzni gluten i soju.

Neki vlasnici pasa više vole sami pripremati hranu. Popularni recept za obrok psa s pankreatitisom uključuje pileća prsa, bezmasni jogurt, povrće, krumpir ili slatki krumpir i probiotike.
Ako želite sami pripremati hranu, upitajte veterinara postoji li u okolici nutricionist za pse. On Vam može pomoći s planom prehrane koji pomaže u ovoj bolesti. Važno je nakon toga pratiti savjete. Hrana napravljena kod kuće mora imati pravilne omjere mesa i kvalitetnih ugljikohidrata, kao i aminokiselina, vitamina i minerala.

Liječenje proljeva kod psa

Ako se kod psa iznenada pojavi proljev, specijalnom prehranom mu možete olakšati stanje. Najčešći uzrok proljevu je iznenadna primjena u hrani koju psu dajete i davanje ostataka sa stola. Davanjem ostataka ljudske hrane učite ga da odbija jesti svoju regularnu hranu i čeka ljudsku.

Iako pas redovito dobiva ostatke ljudske hrane sa stola, morate biti oprezni da hrana nije prebogata za pseći probavni sustav. Hrana s puno masnoće uzrokuje povraćanje i proljev, i može uzrokovati upalu gušterače i izazvati teške probavne probleme.
Pseća hrana je sastavljena uglavnom od prepađenog mesa i različita je od onog što mi jedemo. Ako dajete psu da jede previše mesa, to mu može stvarati problem u probavi i uzrokovati proljev.


Liječenje proljeva

Iznenadni proljev se može liječiti i kod kuće, sve dok se ponašanje psa čini normalno (ako je letargičan, možda je dehidrirao pa ga odmah morate voditi veterinaru). Jedan dan psu nemojte davati hranu tako da mu se probavni sustav smiri. Nakon 24 sata, možete mu davati male količine blage hrane koju pripremite od sljedećih namirnica:

• 1/3 skuhane piletine (bez kostiju, kože i masnoće u vodi)
• 2/3 skuhane bijele riže
• 1 žlice svježeg kravljeg sira
• 1 malog kuhanog krumpira.

Trebate psa odvesti veterinaru ako se stanje ne poprav i ako pas pokazuje neki od sljedećih simptoma:

• odbija jesti i piti vodu
• ponaša se vrlo bolesno
• letargičan je
• pokazuje znakove bolova u trbuhu
• vrućica
• dehidracija (gingiva psa je suha i ljepljiva)
• stalno povraćanje
• velike količine krvi u stolici.

Jednom kada izliječite proljev kod psa, postepeno ga možete vraćati na njegovu pseću hranu, no u manjim količinama nego obično. Bolje je davati mu manje količine hrane kako bi vidjeli povlači li mu se bolest. Bacite prethodno otvorenu hranu ili konzervu koju ste mu davali, i otvorite novu vreću s hranom ili konzervu.

Dijabetes insipidus kod pasa

Dijabetes insipidus je zdravstveno stanje kod kojeg je poremeća ravnoteža vode. Jednom kada se znakovi ove bolesti prepoznaju , važno je odraditi pretrage, kako bi se isključile ostale moguće bolesti. Nakon toga, veterinar će predložiti liječenje prema ozbiljnosti simptoma.

Dvije su vrste dijabetesa insipidusa:

• centralni dijabetes insipidus
• nefrogeni dijabetes insipidus.

Prvi se razvija kada u organizmu nema dovoljno ADH (antidiuretskog hormona) kojeg proizvodi hipofiza. Nefrogeni nastaje kada bubrezi ne reagiraju na taj isti hormon. Bez obzira na iste simptome, ove dvije vrste dijabetesa se liječe različitim načinima.

I centralni i nefrogeni dijabetes insipidus se pojavljuju kao posljedica kongenitalnih defekata. Također, centralni se može javiti zbog tumora ili traume hipofize. U nekim slučajevima, uzrok same bolesti je nepoznat. Nefrogeni dijabetes insipidus može biti uzrokovan metaboličkim poremećajem ili lijekovima.

Dva su znaka koja mogu kod psa upućivati na ovu bolest, polidipsija (pretjerana žeđ) i poliurija (pretjerano mokrenje). Brzo nakon što primjetite ove simptome, bilo bi dobro odvesti psa na vetrinarski pregled i postavljanje ispravne dijagnoze.


Liječenje

Desmopressin se koristi u liječenju centralnog dijabetesa insipidusa. Ovaj lijek ima isti učinak kao i antidiuretski hormon. Ako se odabere ovaj način liječenja, veterinar će preporučiti dostupne oblike lijeka (nosna pumpica, tekućina za subkutanu injekciju, tablete).

Psima koji boluju od nefrogenog oblika bolesti daju se tijazidni diuretici. Preciznije, chlorothiazid. Ovaj lijek može povećati koncentraciju urina u bubrezima. Drugi lijek odabira je chloropropamid, lijek koji povećava potenciju antidiuretskog hormona. No ovaj lijek nije uvijek učinkovit. Nesteroidni protuupalni lijekovi su treća opcija u liječenju.

Pas može živjeti s bolesti čak i ako se ne liječi. Tada morate biti sigurni da ima na raspolaganju uvijek dovoljno vode. Posljedično tome, morat ćete ga češće puštati van kako bi obavio nuždu. Ako je unos vode ograničen, ozbiljnost simptoma će se povećati i pas može pasti u komu i umrijeti zbog dehidracije.

Planiranje prehrane psa s dijabetesom

Ako se prodržavate plana prehrane, psu s dijabetesom možete osigurati normalnu razinu šećera u krvi. Nadzor dijabetesa podrazumijeva provjeravanje koncentracije glukoze u krvi, redovito vježbanje i promjene u prehrani.
Neki tipovi dijabetesa se mogu stabilizirati prehranom, a ne inzulinom, stoga je u tim slučajevima hrana ključ uspjeha. Naučite sve o prehrani kako bi i Vaš pas bio sretniji.

Dva važna elementa i prehrani takvih pasa u hrana s viskom udjelom proteina i niskim udjelom ugljikohidrata. Neki su ugljikohidrati dobri zbog visokih udjela vlakana, no kukuruz, rižu i gluten treba izbjegavati. Neki veterinari vole davati medicinsku hranu koja ide na recept, postoje i druge opcije. U nekim takvim hranama postoje nepotrebni sastojci koji su ustvari bogati ugljikohidratima i loš su izbor. Njčešći sastojci takvih hrana su:

• kukuruz,
• celuloza u prahu,
• kukuruzni gluten,
• pileći nusprodukti,
• aroma pileće jetre.

 Većina konzervirane hrane bolja je opcija od suhe. Bez obzira na to koju hranu dajete psu, s veterinarom raspravite koliko je bogata ugljikohidratima, te nek Vam veterinar izračuna koliko inzulina ona zahtijeva.


Koju hranu izbjegavati?

Najvažnije je eliminirati šećer iz prehrane psa. Većina kupovnih psećih poslastica u svom sastavu imaju šećere. Stoga je najbolje napraviti vlastiter kućne poslastice. Dosta pasa voli sirovo povrće, pa im kao poslasticu pokušajte dajte sirovu brokulu ili grašak.
Održavajte unos masnoća na minimumu. Nemojte psu davati masnoću od plića ili svinjsku kožu. Oboje je vrlo masno i nije zdravo. Svinjeći but je dosta mastan i nije neki izbor za psa s dijebetesom. Mljevena junetina je također vrlo masna. Psima s dijabetesom nemojte davati nadomjestke glukozamina. On utječe na nivo inzulina. Isto tako, najbolje je izbjegavati nadomjestke od ribljeg ulja.


Veličina obroka

Psi s dijabetesom trebaju jesti minimalno dva obroka dnevno, tri bi bilo poželjno. Tako se lakše održava količina šećera u krvi kroz dan. Injekcije inzulina najbolje je davati pola sata nakon obroka.
Kako bi stekli naviku češćeg hranjenja psa, dajte mu jesti svaki put kada Vi sami idete jesti. Kada uzimate doručak, neka i pas jede, i tako za svaki obrok u danu.
Bolje je da pas pojede više puta na dan manji obrok, nego jedan veliki.

Dijagnoza dijabetesa kod pasa

Dijabetes kod psa je stanje u kojem gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina za učinkovitu probavu hrane koju pas pojede. Zbog tog nedostatka hrana ne može prodrijeti u stanice gdje se koristi za razne procese, pa višak glukoze ostaje u krvi. Uobičajeni simptomi dijabetesa su pretjerana žeđ, učestalo mokrenje, pojačana glad i gubitak težine. Kako bolest napreduje, zahvaćen bude skoro svaki organski sustav u organizmu psa. Ako sumnjate da pas boluje od dijabetesa, odvedite ga na testiranje kod veterinara kako bi ne vrijeme počeli s liječenjem.


Dijagnoza

Prvi korak u dijagnosticiranju dijabetesa je pažljivo opisivanje simptoma veterinaru. Zbog toga što slični simptomi mogu biti posljedica i drugih bolesti, veterinar će provesti detaljan pregled psa. Pregledom se mora utvrditi koji su sustavi zahvaćeni (srce, bubrezi, oči,...)

Veterinar može provesti i analizu urina, u svrhu saznanja količine glukoze koja se u njemu javlja. To se jednostavno radi uzimanjem uzoraka mokraće psa i uranjanjem papira s indikatorima u samu mokraću. Boje indikatora se mijenjaju ovisno o količini glukoze u urinu.

Veterinar će možda htjeti potvrditi nalaz urina s analiziranjem krvi ako je količina glukoze u urinu povišena. Obradom krvi se saznaje postoji li povišena koncentracija glukoze u krvi. Analiza krvi zahtijeva uzimanje uzorka krvi iz vene psa.

Dodatne pretrage se mogu provoditi i na uzorku urina i krvi ako se postavi dijagnoza dijabetesa. Urin se još može testirati na prisutnost proteina. Prisutnost proteina upućuje na stanje u kojem je dijabetes počeo razarati mišićno tkivo kako bi se osigurali nutrijenti za organizam psa. Također se može provesti pretraga krvi na hemoglobin A1c kako bi se utvrdilo koliko dugo postoji stanje povišene koncentracije glukoze u krvi. Analizom krvi može se utvrditi i stanje i funkcija bubrega.


Liječenje

Liječenje uključuje kombinaciju lijekova, hrane i vježbe. Pronalazak ispravnog balansa ključ je kontrole dijabetesa i sprječavanja komplikacija.
Lijekovi - Za psa koji boluje od dijabetesa, propisuje se inzulin, i njegovo davanje kod kuće putem injekcija.
Hrana - Niskoproteinska prehrana se preporuča za pse s dijabetesom da bi se smanjilo opterećenje bubrega i zaštitila njihova funkcija.
Vježba - Redovito vježbanje je vrlo bitno za pse dijabetičare kako bi se bolest stavila pod kontrolu.


Dijagnosticiranje dijabetesa u ranoj fazi bolesti je vrlo važno kako bi se spriječile njegove negativne posljedice na organizam. Jednom kada je dijagnoza kompletna i pas koristi lijekove, uzima prilagođenu hranu i vježba redovito, život s dijabetesom prelazi u rutinu. S malo truda s vaše strane, pas s ovom bolesti može živjeti dugo i sretno.

Znakovi demencije kod pasa

Demencija zahvaća funkcije mozga kod starijih pasa. Ako vjerujete da se kod Vašeg psa pojavila demencija, usporedite njegovo ponašanje sa niže navedenim simptomima koji se pojavljuju kod ove bolesti.

• Zbunjenost
• Pas slabije odgovara na Vaše zahtjeve
• Zaboravljivost
• Lutanje kroz kuću
• Izgubljenost u kutevima
• Nespretnost u kući
• Pas se ne odaziva na svoje ime

Kod psa se također može pojaviti poremećen ritam spavanja i budnosti, zagledanost u prostor, veća osjetljivost na hladnoću i neprepoznavanje poznatih ljudi. Progresija ove bolesti uključuje i smanjenje kognitivnih sposobnosti u tolikoj mjeri da više nije sposoban za funkcioniranje u kući i interakciju s članovima obitelji.


Liječenje

Nekoliko je načina liječenja demencije kod pasa. Anipryl je jedan od najčešće korištenih lijekova. Djelatna tvar je L-deprenil. Ponekad se koristi u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti kod ljudi. Anipryl radi tako da povećava količinu esencijalnog neurotransmitera, dopamina. U jednom mjesecu korištenja ovog lijeka oko 75% pasa pokazuje regresiju simptoma demencije i poboljšanje ponašanja. Kod nekih pasa potrebno je bar 60-dnevno korištenje.

Mnogo je dostupne hrane za pse koje u svojem sastavu imaju mješavinu antioksidanata koja uspješno usporava i smanjuje oštećenje mozga zbog starenja. Kod 74% starijih pasa koji su nespretni u kretanju po kući, nakon prilagođene prehrane od mjesec dana, javlja se značajno poboljšanje. 61% pasa čak pokazuje i veći entuzijazam u pozdravljanju članova obitelji nakon prehrane takvom vrstom hrane.

Mnogi vlasnici pasa vole prirodne lijekove. Jedan od takvih je CholodinR, preparat vitamina B koji pomaže u ublažavanju simptoma demencije.

Liječenje cushingove bolesti kod pasa

Dva su oblika cushingove bolesti. Prvi je PDH - hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi, najčešći oblik bolesti koji se javlja se u 80% slučajeva. Kod ovog oblika javlja se pretjerana proizvodnja hormona koji potiču proizvodnju glukokortikoida. Najčešće se liječi oralnim lijekovima koji djeluju poput kemoterapije, uništavajući stanice nadbubrežne žlijezde koje proizvode glukokortikoide. Lysodren je lijek koji djeluje na taj način. Daje se sedam ili osam dana dok veterinar ne primjeti povlačenje simptoma bolesti. Na kraju ovog perioda treba provjeriti razine hormona u psećem organizmu kako bi se procijenilo djelovanje lijeka. Ako djeluje, propisuju se manje doze u naredno vrijeme samo za održavanje.

Ako je liječenje uspješno, simptomi se trebaju povući u šest mjeseci. Ako terapija ne djeluje nakon 30 dana konstantnog uzimanja potrebno je promijeniti lijek. Ako pas pokazuje nuspojave poput povraćanja, letargije i proljeva odmah konzultirajte veterinara.

Ovakav način liječenja je relativno jeftin i prikladan, no ima neke negativne učinke poput onog da se uništi previše tkiva nadbubrežne žlijezde. Za liječenje tog stanja potrebni su drugi lijekovi koji nisu u širokoj upotrebi.
Cushingova bolest vezana uz nadbubrežnu žlijezdu je uzrokovana tumorom te žlijezde. Može se liječiti ili lijekovima ili kirurški. Ovisno o tipu tumora, može biti učinkovita kemoterapija ili se tumor mora u potpunosti odstraniti. Kemoterapija i zračenje dolaze u obzir također kod tumora koji su maligni (što uglavnom nije slučaj).


Alternativno liječenje

Ako Vam se ne sviđa liječenje klasičnim lijekovima ili biste rado isprobali i alternativne mogućnosti, postoje neki holistički pristupi u liječenju ove bolesti. Pri tome vrlo važna zdrava prehrana bogata kvlaitetnim proteinima, bez konzervanasa i bespotrebnih kemikalija.
Maslačak se koristi za poboljšanje funkcije jetre, bubrega i nadbubrežnih žlijezda, dok se čičak koristi za detoksicirajuća tkiva. Uz njih postoje i drugi preparati koji mogu pomoći, no najbolje se raspitati u obližnjoj veterinarskoj ljekarni ili holističkom centru.

Prognoza cushingove bolesti kod pasa

Ako se bolest ne počne liječiti na vrijeme, napredovati će i psu uzrokovati mnogo nelagode. Neki lijekovi koji se koriste u liječenju ove bolesti smanjuju proizvodnju kortizola u organizmu psa i sprječavaju sa pas razvije imunosupresivne bolesti. Ako se s liječenjem započne ispravno i brzo, pas se oporavlja unutar 4 do 6 mjeseci. Simptomi učestalog mokrenja i povećane žeđi se također umanjuju.

Prognoza nije dobra ako pas razvije uz cushingovu bolest još i artritis ili neke alergijske reakcije. Može biti u opasnosti od razvitka tumora hipofize nakon što mu se propišu lijekovi za smanjivanje pretjeranih količina kortizola u organizmu. Ako se kod psa razvije tumor hipofize, šanse za preživljenje mu povećavaju operativni zahvat i prilagođeni lijekovi.


Naputci za vlasnike pasa

• Na vrijeme uočite simptome cushingove bolesti i potražite što prije medicinsku pomoć.
• Neka psa pregleda veterinar stručan u liječenju endokrinih bolesti pasa.
• Psu dajte lijekove kako je propisao veterinar (na vrijeme i u pravilnoj dozi).
• Važno je psa voditi na kontrole kako bi mu se moglo pratiti zdravstveno stanje.
• Ukoliko primjetite pogoršanje stanja, odmah potražite pomoć veterinara.
• Ova bolest u većini slučajeva traži doživotno liječenje, jer se njime poboljšava kvaliteta života Vašem ljubimcu.

Dijagnoza cushingove bolesti kod pasa

Ako sumnjate da pas boluje od cushingove bolesti, odvedite ga veterinaru na pregled. Takvom psu treba napraviti kompletnu krvnu sliku, biokemijske pretrage i analizu urina. Abnormalne vrijednosti poput povišene alkalne fosfataze, kolesterola i ALT, i razrijeđeni urin su znakovi moguće cushingove bolesti i zahtijevaju daljnju obradu psa.

Omjer urinarnog kortizola i kreatinina pomaže u dijagnozi. Vlasnik psa bi trebao skupiti uzorak urina dok je ljubimac kod kuće (jer na taj način pas nije pod stresom). Doktor zatim šalje urin u laboratorij na obradu. Abnormalni rezultati traže daljnju obradu i dijagnostičke pretrage kod psa kako bi se ustanovilo boluje li od cushingove bolesti.

Slijedeći korak je provođenje supresijskog testa niskom dozom dexamethasona. Psu se daju niske doze ovog lijeka i 8 sati nakon davanja lijeka mu se vadi krv kako bi se utvrdila reakcija organizma. Kod zdravih pasa nalazimo smanjenu količinu krvnog kortizola, a kod onih koji imaju cushingovu bolest razina kortizola u krvi se ne smanjuje. Dodatno se može provesti ACTH stimulacijski test.

Abdominalni ultrazvuk je vrlo koristan. Doktoru omogućuje otkrivanje nepravilnosti trbušnih organa, a isto tako mogu se vidjeti nadbubrežne (adrenalne) žlijezde. Ako pas ima cushingovu bolest ovisnu o hipofizi, nadbubrežne žlijezde će biti ili normalne veličine ili povećane. Ako je cushingova bolest izazvana tumorom adrenalne žlijezde, jedna će žlijezda biti povećana ili će biti nejednolikog oblika. Nadalje, ako se otkrije tumor, veterinar može utvrditi je li se on proširio na okolne organe.

Cushingova bolest kod pasa

Cushingova bolest pasa (hiperadrenokorticizam) zahvaća pituitarnu žlijednu (hipofizu) i uzrokuje preveliku prozvodnju glukokortikoida.

Ova je bolest česta kod starijih pasa i ima široki spektar simptoma. Simptomi se pojavljuju postepeno i često se zamjenjuju sa normalnim znakovima starenja psa. Jedan od najčešćih simptoma je povećana konzumacija vode i posljedično učestalo uriniranje. Kućnim psima se mogu početi događati neželjena mokrenja u kući zbog povećanog unosa vode. Drugi simptom može biti povećan apetit, i tako da pas počinje krasti hranu, kontinuirano tražiti  hranu ili pokazivati druge znakove povećanog apetita.

Cushingova bolest može izazvati oticanje trbuha kod pasa. Možete primjetiti pojavu povećanog trbuha zbog slabljenja abdominalnih mišića kao posljedica cushingove bolseti. Gubitak i prorijeđenje dlake također može biti znak ove bolesti. Gubitak počinje na područjima s manje dlake, kao što su zglobovi nogu (laktovi), napreduje preko bokova i trbuha dok dlaka ne ostane jedino na glavi i repu. Izložena koža lakše se ozljeđuje i teže cijeli.

Dva su oblika cushingove bolesti kod pasa. Prvi je hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi (PDH). U ovom obliku bolesti hipofiza proizvodi previše adrenokortikotropnog hormona (ACTH). Tome je najčešće uzrok tumor hipofize. Ovaj tip bolesti čini 80% svih cushingovih bolesti kod pasa. Drugi oblik je adrenalni hiperadrenokorticizam (ADH). Ovaj oblik cushingove bolesti je uglavnom uzrokovan adrenalnim tumorom, koji potiče adrenalnu (nadbubrežnu) žlijezdu na proizvodnju previše glukokortikoida.

Kod svakog psa kod kojeg se sumnja na ovu bolest treba napraviti kompletnu krvnu sliku, kemijsku analizu krvi i analizu urina. Cushingova bolest se teško dijagnosticira, i u tome može pomoći ultrazvuk abdomena i ACTH stimulacijski test. Ponekad se može liječiti uklanjanjem tumora. Ako kirurgija nije moguća, lijekovi koje prepiše veterinar mogu produžiti život psa i poboljšati mu kvalitetu. Dakle, uz adekvatnu brigu, pas može s ovom bolesti živjeti godinama.

Ozljeda križnog ligamenta kod pasa

Ozljeda križnog ligamenta kod pasa nastaje kad se prednji križni ligament potrga u koljenu psa. Vrlo je bolno stanje i potrebna je pomoć veterinara. Stanje je čest ortopedski problem kod pasa.

Ozljeda može nastati zbog raznih razloga. Često je posljedica atletske ozljede kod uglavnom zdravih pasa. Trčanje i skakanje mogu prouzročiti ozljedu ovog tipa, pogotovo ako pas ne doskoči pravilno. Pretilost može igrati ulogu u takvoj ozljedi, jer psi s viškom kilograma nose veću težinu i uglavnom imaju slabije zglobove. Isto tako, pas jednostavno može imati genetsku predispoziciju za ovu ozljedu.

Ozljeda križnog ligamenta je uzrokovana rupturom ili trganjem ligamenta. Prednji ligament je najčešće zahvaćen, no i stražnji se također može potrgati. Kada se križni ligament strga, tibia se može kretati oko femura. To uzrokuje bol i  nelagodu kod pasa. Iznenadna pojava slabosti stražnje noge može biti znak ozljede tih ligamenata. Ako se ne liječi, može ostati trajna slabost u toj nozi i bol. Iz tog razloga je bitno psu pružiti adekvatnu pomoć i liječenje.


Dijagnoza

Veterinar treba provesti ortopedski pregled psa. Ako postoji puknuće križnog ligamenta tibija se može odgurnuti prema naprijed od femura, poput otvorene ladice. Može se napraviti rtg snimanje kako bi se potražili znakovi loma kosti i artritisa. Rijetko se psa šalje na pretrage poput magnetske rezonance.


Liječenje

Većina pasa s ovom ozljedom treba kirurško liječenje, a manji dio zahtijeva jedino konzervativno liječenje. Terapija uglavnom uključuje tjedne mirovanja i kratke šetnje, samo na obavljanje nužde. Ponekad se mogu koristiti protuupalni lijekovi i imobilizacija i podupiranje noge.
Operacija je preferirani način liječenja kod ozljede križnog ligamenta. Prognoza je uglavnom dobra, no postoje različiti pristupi. Tradicionalna kirurgija ili "ekstrakapsularan postupak" uključuje odstranjenje potrganog ligamenta koji se nadoknađuje šivanjem. Jeftinija je metoda i vrlo uspješna kod mnogih pasa. Druga opcija je zaglađivanje tibijalnog platoa. Ona uključuje izmjene u koljenom zglobu koje mu dozvoljavaju funkciju s križnim ligamentom. Potpuni oporavak zahtijeva mjesece nakon operacije. Zadnja opcija je zahvat na tuberu tibije u kojoj se obnavlja funkcija koljena bez križnog ligamenta s ugradnjom umjetnih materijala. Oporavak nakon ovog postupka također traje mjesecima, ali je generalno gledajući vrlo uspješan.

Tablete protiv kašlja za pse

Pseći kašalj može upućivati na ozbiljno medicinsko stanje. Produktivni kašalj treba pustiti da prođe sam od sebe, jer se tim putem organizam rješava upalnih sekreta iz pluća. To je jedan od načina samočišćenja tijela. S druge strane, suhi neproduktivni kašalj treba zaustaviti i omogućiti smirenje iritacije i upale. Kronični kašalj može nadražiti respiratorni sustav dovoljno jako da bi izazvao ponovo kašalj-

Tablete protiv kašlja daju privremeno olakšanje simptoma. Mogu sadržavati supstancu koja smiruje kašalj (antitusik) i ekspektorans. Obično se malim psima daje pola tablete svaka 4 sata, a velikim psima jedna tableta svaki sat. Važno je pročitati sastojke na uputi o lijeku prije davanja lijeka psu. Neki sastojci mogu biti fatalni za pse.
Deksometorfan se koristi u kontroli kroničnog, suhog kašlja, supresijom centra za kašalj u mozgu. Ne smije se koristiti kod produktivnog kašlja kod kojeg izlazi sekret. Ne uzrokuje duboku sedaciju ali može izazvati ekscitabilnost, vrtoglavicu, povraćanje, mučninu i usporeno disanje. Ne smije se koristiti s proizvodima koji sadržavaju kofein, acetaminofen i još neke druge supstance.


Mjere opreza

Deksometorfan pomaže u kontroli kašlja, no treba obratiti pažnju na slijedeće:

• Kontaktirajte veterinara prije.
• Ne koristite ako je pas alergičan na ovu supstancu.
• Ne koristite kod trudnih ili pasa koji doje.
• Smrtonosne reakcije se mogu dogoditi u kombinaciji s acetaminofenom, i kofeinom.
• Lijek otpušta histamine, pa je potreban oprez kod alergičnih pasa.
• Ne koristite ga minimalno 14 dana od korištenja inhibitora monoaminooksidaze.
• Ne koristite u kombinaciji s drugim narkoticima, sedativima, antihistaminima ili depresorima centralnog živčanog sustava.
• Pratite pojavu usporenja disanja i konfuzije.

Utvrđivanje uzroka

Prije propisivanja tableta protiv kašlja, savjetujte se s veterinarom. Kašalj ne mora nužna ukazivati na prehladu ili upalu pluća, ali može ukazivati na iritaciju pluća, bolesti srca ili eventualnih ostataka hrane u dišnim putevima. Uzroci kašlja još mogu biti:

• Unutarnji paraziti
• bolest srca
• virusna infekcija
• alergije
• karcinom
• tuberkuloza
• bronhitis
• kokcidioza.

Veterinar može utvrditi pravi uzrok kašlju, te nakon toga prepisati potrebne lijekove. Može provesti niz testova (poput pretrage krvi, stolice, rtg snimanja) kako bi utvrdio točan uzrok. Prilikom davanja novog lijeka psu, uvijek obratite pažnju na moguće nuspojave poput zviždanja, letargije, zbunjenosti, povećane žeđi, smanjene žeđi, učestalog mokrenja, stalnog spavanja, gubitka apetita i bezglavog hodanja naokolo.

Simptomi karcinoma debelog crijeva

Simptomi karcinoma debelog crijeva su vrlo slični simptomima drugih bolesti i stanja kod pasa. Kada se ovi simptomi otkriju, vrlo je važno nadgledati njihovu učestalost, općenito ponašanje i pogoršanje simptoma. Nema lijeka za karcinom debelog crijeva (kolona) kod pasa, i dok neki psi bolje reagiraju na odabranu terapiju, ova bolest skoro uvijek ima fatalan završetak.

Dva su učestala tipa karcinoma debelog crijeva kod pasa. Adenokarcinom je dijagnosticiran kada jedan ili više tumora raste iz apokrine žlijezde koju možemo naći na obje strane rektuma. Kada su zahvaćeni limfni čvorovi i limfoidno tkivo u gastrointestinalnom traktu, tada to nazivamo limfom ili limfosarkom. Mnogo je opcija liječenja, a uspješnost ovisi o stadiju bolesti, općem zdravlju psa i individualnom odgovoru na liječenje.


Kolon

Kolon je drugi naziv za debelo crijevo. Zadaća mu je nakupljanje vlakana i otpadnih dijelova hrane koje tanko crijevo nije probavilo i iskoristilo. Kada ovaj sadržaj uđe u debelo crijevo, događa se jedna od tri stvari. Apsorbira se dio vode za organizam, priprema se za izbacivanje iz tijela ili se još razgrađuje na manje dijelove za korištenje organizma. Zdrave bakterije u ovom području stvaraju određene kemijske produkte  koje tijelo koristi za prehranu stanica kolona i održavanje pH razine koja sprječava apsorpciju toksina u tijelo. Kada se poremeti ovaj proces, zbog karcinoma kolona ili drugih gastrointestinalnih poremećaja, pojavljuju se određeni simptomi i procesi koji utječu na cjelokupno zdravlje Vašeg psa.


Simptomi karcinoma debelog crijeva

Simptomi ove bolesti su vrlo slični simptomima iritabilnog kolona i kolitisa. Uvijek treba s oprezom pristupiti psu koji ih pokazuje, jer i jedna i druga ova bolest može dovesti na kraju do karcinoma debelog crijeva.

• Zatvor ili otežan prolazak fecesa može biti jedan od prvih znakova.
• Krv ili sluz u stolici, i učestalo mokrenje zbog povećane žeđi.
• Zbog karcinoma debelog crijeva pas ne mora pokazivati promjene u navikama jela, ili može početi povraćati i gubiti na težini.
• Karcinom kolona vodi do gubitka dlake, osipa na koži, promjena u ponašanju, vrućice i slabosti mišića.

U dijagnosticiranju karcinoma debelog crijeva vrlo je korisno rtg snimanje. Veterinar može uzeti uzorak krvi na testiranje kako bi se putem nje utvrdili pravi razlozi simptoma. Ako se sumnja na karcinom kolona, može biti neophodno napraviti kolonoskopiju ili biopsiju tkiva kako bi se dijagnoza potvrdila.