srijeda, 31. kolovoza 2011.

Ima li Vaš pas previše kila?


Baš poput ljudi, i psi mogu brzo nabaciti koji kilogram viška, pogotovo kako stare i aktivnost ima se smanjuje. Većina vlasnika to ni ne primjeti dok god ne odvede veterinaru psazbog bolesti koja je povezana s njegovom debljinom. Pretili psi imaju veću mogućnost razviti jednu od bolesti poput dijabetesa, respiratornih problema, artritisa, pa čak i problema u ponašanju. Stoga je lako zaključiti zašto je važno nadgledati težinu svog psa.



Ima li Vaš pas previše kila?

Redovite posjete veterinaru su preporučljive i one uglavnom uključuju i vaganje psa. No manjeg psa je relativno lako izvagati i kod kuće. Prvo stanite sami na vagu i izvažite se. Zatim uzmite psa u ruke i izvažite se s njim i razlika je kilaža psa. Naravno, ovo je teže izvesti s velikim psom, za kojeg je bolje da se važe kod veterinara. Za oijentaciju, možete napraviti nekoliko slijedećih pregleda na psu, pa ćete vidjeti u kakvom je on stanju. Prođite rukama po struku i bokovima psa. Kod idealne težine trebate osjetiti, ali ne i vidjeti rebra (koja su prekrivena tankim slojem sala) Struk iza rebara bi trebao biti vidljiv kada odozgo pogledate psa, a trbuh vidljivo uvučen ako psa gledate s boka.

Pas je umjereno debeo ako se linija struka malo teže određuje, uvučen trbuh odsutan ili jedva primjetan, masne naslage se primjećuju duž kralježnice na bazi repa, a rebra još uvijek možete osjetiti pod rukama, a vidjeti ih ne možete.
Pas je pretio ako mu se struk uopće ne vidi, ne možete osjetiti rebra pod rukama, uz kralježnicu su znatne naslage masnoće i na bazi repa također, uvučenost trbuha je potpuno nestala, a trbuh se izbočio prema dolje. S takvim psom morate odmah posjetiti veterinara.

Kako bi se riješili viška kilograma, morate povećati potrošnju energije Vašeg psa (više vježbe) i smanjiti količinu energije koju uzima hranom (manje kalorija).


Smanjivanje kalorija

Prije nego napravite plan za mršavljenje konzultirajte veterinara. Važno je da se prije promjene u ishrani pas izvaže, i pregleda (kako bi se otkrile neke bolesti vezane uz debljinu ako ih pas ima).
Pomognite psu da izgubi na težini tako što ćete mu povećati dnevnu potrošnju energije (produljite mu aktivnosti i pronađite nove). Smanjite mu kaloričnost hrane. Prestanite mu davati ostatke sa stola i poslastice koje često imaju hrpu kalorija. Pazite da su svi u obitelji upoznati s novim pravilima. Ako imate više pasa, pretilog psa hranite odvojeno jer ćete tako lakše pratiti koliko je pojeo. Podijelite obrok u manje porcije i tako smanjite glad i moljenje za hranu. Uvijek pratite što i koliko pas jede. Veterinar Vam može preporučiti da smanjite količinu hrane ili da uvedete specijalnu nisko kaloričnu dijetu. Nemojte nikada izgladnjivati psa bez da ste se savjetovali s veterinarom.



Razgovarajte s veterinarom

Ako pas ne gubi na težini unatoč povećanju aktivnosti i smanjenju poslastica, ponovno razgovarajte s veterinarom. Možda će pronaći neki medicinski razlog tvrdokornoj debljini. Zapamtite, uspješno skidanje kilograma je polagan proces i tajna uspjeha je strpljenje, baš kao i kod ljudi.



Lagane dijete

Također u obzir možete uzeti i specijalno formuliranu tzv. "laganu hranu". Takvi proizvodi imaju niži udio masnoća u svom sastavu od standardne pseće hrane, no obogaćeni su potrebnim nutrijentima koji mogu psu nedostajati prilikom mršavljenja. No, uvijek pitajte veterinara za savjet prije promjene prehrane.
Jednom kada je pas dostigao željenu težinu, polako opet prilagodite količinu hrane kojom ćete psa dalje hraniti  kako bi mu stabilizirali i održali težinu.




Ne "brzim" dijetama

Nikada ne izgladnjujte svog psa u pokušaju da brzo izgubi kilažu. Nije sigurno i poželjno smanjiti unos hrane za više od 15 %, jer bi se pas mogao razboljeti (zbog premalog unosa minerala i vitamina). Zato je važno da veterinar nadzire dijetu i mršavljenje.



Povećanje aktivnosti i pojačano vježbanje

Smanjenje kalorija je samo dio plana. Vježbanje je vrlo dobro za zdravo mršavljenje.  Nedostatak kretanja često je uzrok dobitka na težini. Ako se veterinar s tim slaže, povećajte vrijeme dnevnog vježbanja psa.
Dovoljno je povećati aktivnost za 10 minuta više hodanja ili 20 minuta igre. Tako nećete izgubiti mnogo vremena,a korist za psa je velika. Provjerite je li vježba možda preteška za Vašeg psa i povećavaju li mu se previše otkucaji srca. Također nemojte forsirati psa kada je vani vrućina jer ga izlažete mogućem srčanom udaru. Dakle, izbjegavajte podnevno sunce ljeti.


Budite strpljivi

Gubitak težine treba biti postupan, čak i preko nekoliko mjeseci (ovisno o tome koliko kila viška pas ima) do godine dana. Ako je gubitak prebrz, pas će višak kilograma vjerojatno brzo vratiti natrag. Zato budite strpljivi...

Popis stvari koje trebate ponijeti kada putujete sa psom



Psi vole putovati, a s njima to i nije problem ako se prethodno pripremite. Psa možete naučiti na putovanja još kao štenca. Mnogo je načina na koje možete olakšati put i sebi svom kućnom ljubimcu.

Za udoban put...
Uvijek sa sobom imajte vodu koju možete dati svom psu, jer psi gube mnogo tjelesne tekućine dahtanjem. Stoga je bitno dovoljno često psa ponuditi vodom.
Spakirajte si dosta plastičnih vrećica kako bi u njih mogli skupiti izmet. To se pogotovo cijeni po parkovima, kampovima i odmaralištima, te je ujedno i odgovorno ponašanje vlasnika.
Bilo da putujete autom, vlakom ili zrakom, obavezno bi bilo da životinju držite u kavezu. Raspitajte kod zrakoplovnih i željezničkih kompanija koji su njihovi uvjeti za prijevoz životinja. Prije puta uvijek je dobro priviknuti psa na boravak u kavezu.
Ne zaboravite se pobrinuti da i pas bude sigurno smješten na odredištu putovanja. Ako putujete u inozemstvo rasitajte se da li određena zemlja traži da životinja bude neko vrijeme u karanteni.
Ako odsjedate u hotelu, budite sigurni da primaju pse. A ako odsjedate u privatnom smještaju raspitajte se možete li povesti psa, te ima li tamo drugih životinja s kojima bi Vaš pas mogao doći u kontakt.
Ako se Vaš pas ne osjeća dobro dok putuje, radije ga ostavite kod kuće s nekom pouzdanom osobom koja bi se o njemu brinula dok ste Vi na putu.

Mikročipiranje

Ako odlazite na putovanje s psom, dobro je da je pas mikročipiran. A ako odlazite preko granice potrebna Vam je putovnica za psa (koji bez mikročipa ni ne možete dobiti). Možda ne putujete, no ipak je dobro da pas čipiran, jer ga se lakše pronađe nakon što se izgubi. Mikročip je vrlo malen, i bezbolno se stavlja pod kožu, te se može kasnije skenirati. Tako psa povežu s Vašim osobnim podacima, no za više informacija pitajte svoj veterinara.

Putujte s psom - avionom!



Prije nego krenete na put avionom i pritom vodite psa, morate odraditi nekoliko potrebnih koraka. Mnoge stvari možete i trebate rješiti nekoliko mjeseci (6-8) prije samog putovanja. Unaprijed konaktirajte svog veterinara, jer zemlja u koju idete možda zahtijeva određena cijepljenja, zdravstveni pregled ili potvrdu o zdravlju.

Slijede neke smjernice koje mogu olakšati putovanje i Vama i Vašem psu.
  1. Prije bilo čega drugog, kontaktirajte Ministarstvo zdravlja kako bi saznali koji su zahtjevi zemlje u koju putujete.
  2. Udruga "Pet Travel Scheme (PETS)" pomaže u organizaciji putovanja po Europi s kućnim ljubimcima.
  3. Prilikom rezervacije budite sigurni da ste naglasili da vodite svog ljubimca sa sobom, te službenika/cu možete odmah tražiti i savijet.
  4. Nije preporučljivo (a negdje je i zabranjeno) na putovanje zrakoplovom voditi psa mlađeg od 3 mjeseca, starog psa, noseću kuju ili bolesnog psa.
  5. Probajte psa staviti na direktan let, kako ga ne bi selili iz aviona u avion.
  6. Razmišljajte o vremenu kada biste putovali, kako bi izbjegli vrlo hladno ili vruće vrijeme prilikom dolaska.
  7. Kavez u kojem ćete transportirati psa mora zadovoljavati neke propise prijevoznika, dakle pričvršćene spremnike za vodu i hranu iz kojih se ništa neće prosipati.
  8. Jeste li upoznati s propisima zračnih luka i prijevoznika? Na primjer, životinje moraju putovati u teretnom prostoru u sigurnom kavezu kojega je odobrio prijevoznik. Vjerojatno pas neće moći s Vama u kabinu. Također, nemogu svi prevoziti životinje, pa će ponekad Vaš ljubimac morati putovati drugim letom.
  9. Dva puta provjerite politiku zračne kompanije. Osigurajte se dokumentiranjem svih razgovora i dogovora,
  10. Za let, stavite malu oznaku na kavez psa na koju ćete napisati informacije o privremenom boravištu u mjestu putovanja.
  11. Budite sigurni da su informacije na Vašoj i na karti Vašeg psa identične. Pregledajte svaku oznaku na kavezu kako bi bili sigurni da su iste informacije kao i za Vaš let. Stavite uz psa hranu i vodu.
  12. Dodajte i raspored hranjenja kroz 24 sata i druge važnije informacije o psu kako bi se adekvatno moglo prema psu odnositi u slučaju da iz nekog razloga ne stigne na isto odredište kao i Vi.
  13. Stignite na vrijeme u zračnu luku. Pobrinite se da je pas jeo ranije tog dana, te da se dobro osjeća.
  14. Posjetite veterinara jedno 7-8 mjeseci prije putovanja zbog eventalno potrebnih cijepljenja za zemlju u koji putujete. Neke zemlje traže potvrdu o zdravlju životinje izdanu 24 - 48 sati prije puta.
  15. Neka se pas privikne na kavez u kojem će putovati. Dok ste još u domu, u kavez stavite njegove igračke, dekice, poslastice...
  16. Nemojte da pas jede 2 - 4 sata prije puta kako bi izbjegli putničke mučnine.
  17. Ako imate više od jednog psa, najbolje bi bilo da je svaki u svom kavezu (a na tome može inzistirati i zrakoplovna kompanija koja prevozi).
  18. Ako mislite da bi takvo putovanje moglo biti vrlo stresno za Vašeg psa, razgovarajte o tome s veterinarom. Može se psa sedirati, no takvi lijekovi mogu utjecati mogućnost prilagodbe psa na promjenu temperature i tako povećati uznemirenost.

utorak, 30. kolovoza 2011.

Kada pas grize - razumjeti i ispraviti agresivno ponašanje


Jedan od češćih problema s kojima se susreću vlasnici pasa je agresivnost njihovog ljubimca prema ljudima ili drugim psima. Različite su varijacije u ispoljavanju agresije među psima. Iskustva u mladosti utječu na agresivnost u starijoj dobi, no genetika tu također igra svoje. Veliki faktor je i temperament samog vlasnika. Ozbiljnost problema raste s veličinom psa. Mali psi su poput igračaka i ponekad mogu biti i slatki kada reže, no veliki psi mogu biti poprilično opasni.

Odrasli zdravi psi normalno ne postaju agresivni. Potencijalna agresivnost se može detektirati već sa 7 tjedana starosti šteneta, i takvo štene zahtijeva specijalnu brigu i dresuru.

Rana socijalizacija
Da bi razumjeli disfunkcionalnu agresiju kod pasa, trebate razumjeti neke faktore u igri dok je pas još bio mlad. Od trećeg tjedna, pa do četrnaestog tjedna starosti štenad razvija veze i osjetljivost prema ljudima i drugim životinjama u okolini. Ako štene nije izloženo pozitivnim iskustvima s psima tijekom ovog perioda, može odrasti bez vještina potrebnih za kontakt s drugim psima. Ako štene nije u kontaktu s ljudima, te ne stječe pozitivna iskustva u tom polju tijekom ovog perioda, možda se nikada neće osjećati ugodno s čovjekom. Sredina ovog perioda (8 tjedana) je idealno vrijeme za dolazak šteneta u novi dom.

Štene koje u novi dom dođe sa 10 do 12 tjedana starosti može biti plašljivije i sporije se vezati s novom obitelji. Ako se socijalizacija s čovjekom još više odgađa, takav pas možda nikada neće biti opušten s ljudima ili drugim psima. Ovo posebno dolazi do izražaja ukoliko je pas po prirodi sramežljiv i plašljiv, ili vrlo agresivan. Ako uzmete štene u toj dobi, budite sigurni da ćete se dovoljno baviti njime, biti nježni i ne grubi prema njemu. Čvrsto držanje šteneta i opiranje kada ono poželi otići smanjuje kasniju agresiju i dominatno ponašanje.

Pas postaje "teenager" sa 16 tjedana starosti, i izlazi iz tog razdoblja u periodu kada je star između 12 do 16 mjeseci. Pred kraj ovog razdoblja hormonalne promjene izazivaju zaštitničko i teritorijalno ponašanje pasa. Muški psi počinju urinom obilježavati teritorij, a ženke dobivaju prvu mjesečnicu. U ovo vrijeme normalni pas počinje lajati na strance i čuvati svoju obitelj i posjed. Također u ovom razdoblju neki psi počinju pokazivati agresivnost.

Faktori koji utječu na agresivnost
Ako izuzmemo ranu socijalizaciju, indivudalna genetika i vrsta psa su glavni faktori u određivanju agresije. Psi čuvari, poput rotvajlera i njemačkih ovčara, uzgajani su da budu agresivniji od lovačkih i pratilačkih pasmina. Terijeri su uzgajani za lov štakora i još uvijek imaju instinkt za ugrizom. Pretjerano kažnjavanje, zadirkivanje i vezanje na dvorištu mogu dovesti do problema u ponašanju. Previše nezasluženih pohvala također zbunjuje psa i vodi u fristraciju i agresiju.

Tipovi agresije
Postoje različite vrste agresije kod pasa. Najčešće su agresija zbog dominacije i teritorijalna agresija. Neki psi ispoljavaju strah, posesivnost ili agresiju prema istom spolu, a drugi se ponašaju grabežljivo. Kod nekih pasa se javlja više vrsta agresije.






Agresija zbog dominacije

Problem
Dominantno agresivni psi ponašaju se pretjerano zaštitnički prema svojim stvarima i statusu. Najčešći je tip agresije. Ovakvi psi reže ili grizu kada im član obitelji prilazi dok jedu ili prilazi njihovoj zdjeli s hranom. Napadaju druge pse, mačke ili ostale životinje. Često i pokušavaju seksualno napastovati čovjekove noge. Kada ih se češlja, češka ili pokuša zatvoriti, pokušavaju gristi i reže. Često naganjaju aute i bicikle. Vole istraživati i pobjeći, a pritom komande da se vrate ili stanu  ignoriraju.

Prvo upozorenje da ćete imati psa sklonog dominantnoj agresiji javlja se dok mi još kao štenetu koje jede prilazite, a ono na Vas reži (ili reži kada prilazite njegovoj igrački). To je najraniji znak dominacije. S vremenom i razvijanjem osobnosti, pas će pokušati zavladati kućom. Takvi psi su vrlo samouvjereni u novim sitacijama i imaju prepoznatljiv govor tijela. Stoje s uspravnom glavom i ušima nagnutima naprijed. Ponosno drže rep u zraku i uporno gledaju u strane osobe ili životinje. Mirno stoje s glavom usmjerenom prema strancu i stalno potiho reže dok pokazuju zube. Ovi psi će upozoravati druge pse dok god drugi pas ne popusti i pokori se. Traže da budu u stalno u centru pažnje i odlučuju tko što radi u određenom vremenu. Oglušuju se na naredbe vlasnika i nikada od njega e traže potvrdu da nešto naprave. Vrlo često urinom označavaju novi teritorij. Većinom su nekastrirani mužjaci.


Rješenje
Pasivni, poslušni članovi obitelji vrlo često imaju problem s agresivnim psom. U tim slučajevima mogu pomoći škole za pse u kojima se oni uče poslušnosti, no u tom slučaju taj član obitelji mora imati volju da kontrolira i dominira psom. Prvo što treba ispraviti je hijerarhija u obitelji. Pas treba biti na samom dnu, a vođa "čopora" trebate biti Vi. Muškarci su češće deklarativniji i odlučniji od žena, pa je vrlo često muškarac taj kojeg pas sluša, a ženu ne. Da bi stekli kontrolu nad psom, morate dominirati u svakom aspektu njegovog života. Kada se npr. natežete sa loptom ili užetom ne dozvolite da na kraju igre pas ostane s igračkom. Kada mu dajete hranu, ne dozvolite mu da jede dok ga Vi ne pozovete. Ne smijete dozvoliti psu koji je sklon dominaciji da spava na Vašem krevetu ili u sobi. Taj prostor rezervirajte za obitelj. Kupite brnjicu. Stavite mu je nakon što se najeo, skinite ju ponudite psu nagredu (poslasticu). Ovakve pse nemojte hraniti sa stola. Umjesto toga, zatvorite ih tijekom obroka i hranite ih zadnje. Kastriranje mladog psa značajno smanjuje agresiju. Kastriranje kasnije u životu izaziva manji efekt. Ako je pas već počeo gristi vlasnika, najbolje je unajmiti profesionalnog trenera pasa. Morate shvatiti da se ne može kod svih pasa agresija suzbiti, te da mu se loše ponašanje može vratiti kad trener ode.



Osnovna pravila za prevenciju agresije


Štenci

Agresija postaje problem kada štene postane najniže rangirani član bitelji. Jednom kada pas prihvati svoj socijalni status, postaje poželjan dodatak svojoj obitelji.
Prvi korak morate odraditi dok još tene nije došlo u kuću. Budite sigurni da ste izabrali pravu pasminu za Vas i Vašu obitelj i pravog štenca. Kada dođete kod uzgajivača, budite jedno vrijeme uz cijelo leglo i promatrajte štence. Dominantniji psi će preuzeti vodeću ulogu u igri i doći će do stranca u prostoriji. Plašljivi psi su oni koji sami sjede u nekom kutu i izgledaju snuždeno. Ako želite ljubimca koji će se lijepo ponašati nemojte izabrati niti najdominantnijeg, niti najplašljivijeg štenca.
Dominantne pasmine poput rotvajlera ili njemačkih ovčara nisu dobre za mirnije i povučene vlasnike. Mirni psi su prekrasni ljubimci, no oni ne vole vrlo aktivnu djecu. Ako izaberete stidljivog psa morate biti spremni izdvojiti ekstra vrijeme za poticanje i hrabrenje psa u novim situacijama. Takav pas nikada neće postati siguran u sebe.
Sa svim štencima se mora postupati nježno, ali opet odlučno, te često u dobi između 6 i 18 tjedana. Trebaju biti hranjeni rukom od svih ukućana i naučeni dahranu uzimaju polako bez da ugrizu za prste. Uvijek ih treba spriječiti da trče za biciklima, da ne skaču na ljude i djecu, te da ne reže bez razloga. Uvijek treba preferirati oštru zabranu pred fizičkim kažnjavanjem psa. A kada poslušaju, treba štence nagraditi.
Štenci se uče lijepom ponašanju i od drugih pasa. Dobro ih je stavljati u kontakt s dobro istreniranim, neagresivnim psom koji voli ljude.

 Odrasli psi
Jednom kada se pas počeo agresivno ponašati, može biti teško, a ponekad i nemoguće promijeniti ga. Može se javiti i situacija u kojoj dva ili tri člana obitelji dominiraju psom, a pas dominira niže rangiranim članom.
Odrasli pas uvijek treba dobiti nagradu za dobro ponašanje i kažnjen za loše. Normalni psi vole da ih se pomazi. Ako imate psa koji je sklon agresiji i lošem ponašanju, prije nego ga krenete češkati i maziti stavite ga u sjedeći, mirni položaj. Pas se mora naučiti mirno sjediti uz Vas kada je na uzici. Možda Vam se to ne čini važno, ali poslušnost se mora provoditi u svim aktivnostima u kojima se bavite psom. Također, na taj način pas shvaća da Vi postavljate pravila. Nikada ne dozvolite psu da sam odlučuje.
Pohvale psu iz vedra neba, dakle bez razloga, nisu dobre i samo psa zbunjuju. Također podižu socijalni status psa i vode do agresije. Puno bolje je zatražiti od psa da npr. da šapu, pa ga onda pohvaliti i pomaziti.
Ukoliko postoji problem samo s jednom osobom iz kućanstva, tj. da je pas agresivan samo prema njoj, neka ta osoba bude glavna u brizi oko psa. Tijekom tog razdoblja ostali članovi obitelji neka ignoriraju psa, i doći će do poboljšanja. Psi ne grizu i ne dominiraju osobama o kojima ovise.
Uvijek nagradite ljubimca kada pokaže znakove uzmicanja, a to su: uši položene unatrag, oblizivanje, okretanje na leđa, sjedenje, izbjegavanje kontakta očima i mahanje repom. Kada se jednom tako počne ponašati uz osobu nad kojom je dominirao znači da je došlo do njegovog povlačenja. To je najlakše postići tako da naredite psu da legne i uhvatite ga za vrat i čvrsto držite (ali ne da se uguši). Pas mora skrenuti pogled (i vjerojatno će napraviti i neki od prije nabrojanih znakova), i tada ga nagradite. S vremenom povećavajte dužinu trajanja lekcije.
Psi koji iskazuju izrazitu dominantnu agresiju često se opiru promjeni statusa u obitelji. Nekad je bolje u takvim slučajevima u pomoć pozvati profesionalnog dresera. Ako niti on ne uspije popraviti situaciju, možda je bolje da za svog ljubimca pronađete drugu obitelj u kojoj neće moći dominirati.


Agresija zbog straha


Problem
Ovakvi psi su vrlo nesigurni u svom ponašanju. Ponekad ih zovu i obrambeno-agresivnim psima. U suočavanju s novim situacijama s ljudima ili psima, odmah skreću pogled i niže se rangiraju. Tada uši postavljaju unatrag, a rep između nogu. Naginju glavu i vrat prema bilo kooj individui koja traži njihovu pažnju i pritom se oblizuju. Često će okrenuti na leđa i izložiti trbuh. To može biti i pokazatelj njihovog dubokog straha i brige. Ponekad se mogu bojati i maženja, i tada iznenada ugristi od straha. Napadaju tiho poput zmije, a nikada ne dugo ne zadrže u čeljustima osobu ili životinju koju su ugrizli. Često i uriniraju od straha.

Rješenje
Obrambeno-agresivni psi često se okote kao takvi. Vlasnik treba učiti sve kako bi ugradio samopouzdanje u takvog psa i ta sa verbalnim pohvalama, češkanjem i nagradama. Neka Vam i prijatelji u tome pomognu. Počnite to s brnjicom na njuški, kako netko ne bi nepotrebno nastradao, a maknite ju samo dok mu dajete poslasticu. Psa hranite samo iz ruke. Dozvolite i susjedima da ga hrane, i tako će pas pomalo stjecati povjerenje. Vodite psa svugdje sa sobom. Izlažite ga novim situacijama i budite u njima uz njega. Uzica nek bude kratka i zategnuta. Dobri su i treninzi poslušnosti koje možete uplatiti i dobiti profesionalnu pomoć.




Teritorijalno agresivni psi

Problem
Oštro čuvanje doma, karakteristično je za pse. Psi imaju urođenu potrebu za dominaciju svojim područjem. Kako štenci odrastaju, kuća i auto postaju njihovo osobno vlasništvo. Upravo je teritorijalna agresija ono što poštara drži na odmaku. Ovakav tip agresije je poželjan kod pasa čuvara (npr. njemački ovčari). Neki psi će naučiti raspoznati dobrodošle goste i one koji to nisu. Drugi psi neće. Vrlo su dobri u prepoznavanju Vaših osjećaja prema strancu. Ako osjete da se bojite, postaviti će se zaštitnički.

Rješenje
Da bi kontrolirali teritorijalnog psa, morate mu dominirati kao vođa čopora. Znači, trebate biti alfa mužjak. Vi postavljate pravila i odlučujete tko je prijatelj, a tko uljez. Pas mora tražiti Vaš savjet u trenutku kada stranac prilazi. Pozovite neke prijatelje u pomoć, tako što će doći do Vas u trenutnu kada je pas gladan i oprezno mu dati hranu ili poslasticu kada mu prilaze. Neka prijatelji ili stranci koji to žele prošeću psa na kratkoj uzici. Ogradite dvorište, tako da pas zna do kuda sežu granice.

ponedjeljak, 29. kolovoza 2011.

Kada početi dresirati psa?


Ako imate štenca, dobro je početi trenirati što ranije, no ipak s osjećajem. Pas mora dobiti povjerenje u Vas prije nego ga počnete učiti. Štenci su poput djece- rastu, slabija im je koncentracija i učit će samo kada su im uvjeti dobri i ako razumiju što ih želite naučiti. Što ranije krenete s dresurom, to bolje. Najbolje je da sa socijalizacijom krenete od 8 tjedana na dalje, jednostavne komande poput "dođi" i "sjedni" od 12 tjedana, i i ntenzivniji trening od 5-6 mjeseci na dalje.

Uvijek na umu trebate imati koliko je star Vaš štenac, te kako odrasta očekivanja mogu rasti. Optimalno vrijeme za početak treninga poslušnosti je između 9 i 12 tjedna starosti. Dresuru trebate započeti s osnovama, kao npr. "Ne" i treningom u kući.

Dalje krenite sa socijalizacijom - eksperti kažu da je sa socijalizacijom najbolje dresirati kada je štenac star između 3 i 16 tjedana kako bi izrastao u dobro odgojenog psa. Dobro socijalziran pas će se lijepo ponašati u različitim situacijama, i imat će dobar kontakt sa svim tipovima ljudi. Takav pas neće pokazivati strah od većine novih objekata, ljudi ili životinja, a i u situacijama u kojim ase preplaši znat će se kontrolirati i neće paničariti. Ključ leži u slijedećem. Psa morate izlagati novim poziivnim iskustvima. Što ih više proživi, to će biti boljeg ponašanja.

Čak i 5-10 minuta treninga na dan poboljšava savladavanje socijalnih vještina Vašeg psa. Zapamtite, štene ima kratku koncetraciju, tako da lekcije trebaju biti kratke i zabavne. Dob između 3 i 6 mjeseci je pogodna da krenete s dresurom osnovnih komandi poput "sjedi", "lezi", "k nozi"... Nemojte očekivati da će štene odreagirati svaki put na komandu bar dok ne navrši 6 mjeseci starosti.

Strpljenje
...je ključ svakog treninga. Nivo strpljenja koji imate prilikom dresure ima izraan učinak na to kakav će pas biti - sretan i poslušan ili tužan i lošeg ponašanja. U dresuri ste odrasla osoba Vi. Vi ste trener, vođa čopora i onaj koji podučava. Morate biti svjesni da štenca ne možete svemu naučiti u jednom treningu, čak ni u tjedan dana. Za to treba vremena i strpljenje je ključ uspjeha. Uvijek trening završite pozitivno i nemojte svoje frustracije iskaljivati na psu.

Dosljednost
... je  druga važna komponenta dresure. Važno je da svi članovi obitelji daju iste komande i zahtijevaju ista ponašanja u istim situacijama. Ukoliko to bude tako, štenac će nevjerojatno brzo učiti nove stvari. Ne može jedan član obitelji dozvoljavati da se pas penje na kauč, dok mu drugi govori da ne može. To će ga samo zbunjivati i neće naučiti kakvo ponašanje je ispravno.

Vježba
...dovodi do savršenstva. Možda zvuči kao fraza, no istina je. Ponavljanjem ćete uvježbati psa da radi što želite na određenu komandu. Stalno ponavljanje iste lekcije usađuje ju u duboko u memoriju psa, a to je upravo ono što želite. A želite da pas prirodno reagira na svaku Vašu komandu, te da sluša gotovo instiktivno i trenutačno.
I upamtite, iako svaki trening zahtijeva disciplinu, nikada nemojte tući i udarati psa!

Igračke za tvorove


Tvorovi su kućni ljubimci koji Vas nikada neće prestati zabavljati svojom igrom. Ako tvoru osigurate razne stimulativne i sigurne igračke bit će sretan i neće se dosađivati. Tvorovi se igraju gotovo sa svime, no važno je odabrati izdržljive igračke. Igračke su opasne ukoliko tvor može otrgnuti neki njihov mali dio i progutati ga. Uvijek pripazite da su igračke s kojima se tvor igra cijele.

Ukoliko tvora dobro opskrbite igračkama, manje će stradavati neke Vaše dragocjenosti koje mogu tvoru biti zanimljivije od dosadne i stare igračke.



Ideje za igračke:
  • Tvrde plastične igračke (npr. neke mačje su dobre).
  • Tvrde plastične loptice i loptice sa zvoncima su često omiljene. Mekane vunene loptice su također zabavne za tvorove jer ih mogu nositi okolo.
  • Velike lopte za tvorove u koje tvor može ući i izaći iz nje.
  • Kartonske kutije i papirnate vrećice.
  • Plastične cijevi ili kupovne cijevi za tvorove su pravi pogodak.
  • Viseće igračke za papige (uglavnom od drveta, užadi, zvona...) vrlo su zabavne i zanimljive tvorovima. No kod takvih igračaka dobro je imati tvora na oku jer može progutati neki odriženi dio.
  • Zvečke i druge plastične igračke za ljudsku djecu (ali izbjegavajte one kojima su ona plastična pištala vani, jer ih tvor vrlo lako izvadi i pojede).
  • Mekane platnene vreće su odlične za skrivanje i spavanje.
  • Napravite tvoru mali šator ili kućicu.

Koje igračke izbjegavati ?

Mekane igračke od gume ili lateksa (poput mnogih igračaka za pse) nisu pogodne jer ih tvor lako odgriza, žvače i guta. Također, izbjegavajte igračke kojima se mogu otrgnuti ili polomiti manji komadići.
Pazite na dotrajalost igračke i odstranjujte one koje bi mogle uzrokovati probleme.

Učestale bolesti nimfa



Nimfe, poput svih ptica su vrlo uspješne u prikrivanju bolesti. To je mehanizam samoodržanja, jer je bolesna i slaba ptica uvijek na meti predatora. U vrijeme kada Vaša nimfa izgleda bolesno, možete pretpostaviti da Vaš ljubimac ozbiljno bolestan i može brzo uginuti ukoliko hitno ne reagirate i pružite joj adekvatno liječenje.
Promatrajući nimfu svakog dana naučit ćete kakvo je normalno ponašanje ptice i moći ćete uočiti odstupanja od normale.

Znakovi bolesti (koji zatijevaju konzultaciju s vetereinarom):

  • gubitak apetita
  • neuredan izgled i nakostriješenost
  • abnormalan izmet
  • pretjerano čupkanje perja
  • neuobičajeno dugo spavanje (kontinuirano, s obje noge na prečki (normalno je na jednoj), s glavom pod krilom ili glavom okrenutom prema krilu i očima djelomično zatvorenima)
  • bilo koja promjena od normalnog ponašanja (pričanja, fućkanja, igranja s igračkama, interakcije s ostalima...)
  • deorijentacija
  • konzumacija mnogo većih količina vode nego što je uobičajeno
  • padajuća glava, rep ili krila

Ozbiljni problemi (zahtijevaju odlazak veterinaru):
  • respiratorni problemi / abnormalno disanje
  • rep se konstantno pomiče gore - dolje
  • iscjedak iz kljuna, očiju ili nosnica
  • perje glave prekriveno sa sluzi i poluprobavljenim sjemenkama
  • nenormalno perje, ili rast perja, krv po perju ili nenormalno mitarenje
  • krvarenje
  • padanje glave
  • natečene oči
  • otpadanje perja
  • otečenost cijelog tijela
  • tumori masnog tkiva
  • sjedenje na dnu kaveza
  • povraćanje
  • gubitak težine
  • nedostatak koordinacije, čini se da je pijana
  • otpadanje perja po noći



Vrlo često bolesti i problemi sa zdravljem uzrokovani su malnutricijom:
  • Nedostatak vitamina A i kalcija vrlo se često vide kod papiga koje se hrane isključivo sjemenkama. Pošto sjemenke sadržavaju više masnoće od ostale hrane, takve papige su često i pretile. Vitamin A regulira apetit, probavu i povećava otpornost prema infekcijama i nekim parazitima. Papigama je stoga dobro davati zeleno listasto povrće, crveno i narančasto voće i povrće (koje sadržava beta karoten) i tako osigurati sve potrebne nutrijente papigi. Također nimfi treba davati kalcij u blokovima koje ona može strugati.

Riješite se buha sa svog ljubimca


Buha - neprijatelj

Buhe su odlučni i uporni nametnici: osmišljene su da budu nedokučive i da ih ljubimac nemože skinuti češanjem. Zato se protiv njih vlasnik ljubimca treba nemilosrdno boriti. Buhe se mogu ubiti, no to ponekad može biti težak zadatak zbog njihovog ciklusa života koji ide kroz 4 faze. Dodatno, činjenica da buha ne provodi većinu vremena na ljubimcu (mački, psu,...) stvara problem njihovog lociranja i težeg uklanjanja.

Provjerite ima li Vaš ljubimac buhe.

Najotpornija faza u životu buhe je faza u kojoj se ona nalazi u hibernacijskoj čahuri. U takvom obliku može živjeti u Vašoj okolini i preko godine dana, a da se pritom ne treba hraniti i zaštićena je neprobojnom ovojnicom. U ovoj fazi preživjet će većinu tretmana kojima ćete ju pokušati odstraniti, i jednostano će se ponovo umnožiti  i početi hraniti kada se stvore povoljni uvjeti za to.

Jedna žačahurena buha može proizvesti preko trilijuna potomaka u 9 mjeseci reproduktivne faze.




Borba protiv buha na više strana

Novi tretmani protiv buha za kućne ljubimce se pojavljuju svakodnevno (ampule i sl.). Buha se morate rješiti na 3 različita mjesta kako bi bili sigurni da ste ih uklonili iz svoje okoline. Dakle, buhe moraju nestati sa: Vašeg ljubimca, iz kuće (stana) i dvorišta.

Vaš ljubimac je vrlo pogodan da se za njega zakači gladna buha. Stoga je od velike važnosti sam tretman ljubimca kako bi mu olakšali život, te im ujedno onemogućili ulaz u Vaš dom.  Buha može skočiti skoro 2 metra, i ulazi u kuću preko bilo kojeg nositelja, bilo čovjeka ili životinje. Bijela odjeća, čarape i tenisice ih posebno uzbuđuju i pozivaju u kuću gdje će se neometano razmnožavati dok se problem ne pogorša. Iz tog razloga, trebate protiv buha tretirati sve površine koje vode i okružuju kuću (poput garaže, gospodarskih objekata, kućica za pse, uzgajivačnica, i sl.).

Vrt i okućnica su vjerojatno najteže za tretiranje, no morate ih očistiti od buha jednako odlučno kao što to radite u stanu i na ljubimcu. Raspitajte se u poljoapotekama i sličnim dućanima koji proizvodi se nalaze na našem tržištu i redovito ih upotrebljavajte prema uputama. Ne zaboravite, buhe se brzo razmnožavaju.


Mjesečna aplikacija ampula

Ampule su jedna od novijih metoda borbe protiv buha. Aplicirane jednom mjesečno mogu odagnati značajan broj buha s ljubimca. Vrlo su korisne kod alergičnih životinja koje ne toleriraju niti jedan ugriz. Jednako tako, one sprečavaju i razmnožavanje buha.
Budite oprezni. Najskuplje ampule nisu uvijek i najefikasnije. Pitajte svog veterinara za savjet.


Šamponi

Borba protiv buha uključuje i šampone protiv krpelja i buha. Buha u kontaktu s takvim šamponom ugiba i ljubimac odmah osjeća olakšanje. Nažalost, mnogi šamponi sadržavaju deterđent koji skida masni sloj s kože na koji se prima sadržaj ampula. Ako okupate psa (ili drugog ljubimca) najbolje je pričekati tri dana kako bi se masni sloj na koži obnovio, prije nego aplicirate ampulu.



Puderi protiv buha

Puderi su jednostavni za korištenje i nanošenje, no predstavljaju problem kod suhe kože. U zadnje vrijeme se manje koriste, zbog dugih učinkovitijih sredstava protiv buha.


Ogrlice protiv buha

I ogrlice se mogu koristiti u borbi protiv buha , no nisu sve izrađene od istih materijala. Mnoge u sebi sadrže jake i potencijalno opasne kemikalije. Takve ogrlice stavljene ljubimcu oko vrata mogu ugroziti njegov živčani sustav ako se nepravilno koriste ili se koriste u kombinaciji s drugim toksičnim agensima.


Biljna eterična ulja

To su prirodni repelenti. Mogu gotovo dobro djelovati protiv buha kao i drugi kupovni preparati. Najčešći sastojci takvih prirodnih preparata su citronela, cedar, eukaliptus, lavanda i sl. Takvi pripravci formulirani su da odbijaju buhe i krpelje bez insekticida. Odlični su za češću uporabu kako po ljubimcu, tako i po vašim nogama (jer nisu štetni) kada idete po mjestima gdje bi se buhe mogle uloviti. Možete ih čak potražiti u dućanima sa zdravom i bio prehranom ili u biljnim ljekarnama.


Riješite se buha iz tepiha

Buhe u tepihu možete potamaniti aerosolima i sprejevima u kojima su toksične tvari za ubijanje odraslih buha, te istodobno uništavaju i njihova jajašca u jednoj aplikaciji. Možete koristitit i pudere koji uobičajeno sadrže bornu kiselinu i De-limonen koji fizički uništava tijelo buhe. Puderi mogu biti vrlo učinkoviti, no ne zaboravite da ljubimac možda spava s nosom na tepihu i udiše štetne kemikalije, te da puderi ostavljaju prašnjav sloj.

I na kraju želim Vam puno strpljenja u borbi s buhama, ne kaže se uzalud - dosadan kao buha!


ponedjeljak, 8. kolovoza 2011.

Mačka (ili pas) se grize? Kako rješiti problem?



 Grebanje i lizanje dlake i kože kod mačaka i pasa ima slične uzroke. Pretjeranim lizanjem dlake mačka ili pas se može samoozlijediti. Najčešći uzrok tome je iritacija kože.

Normalno je da se životinje čiste lizanjem, no nije dobro ako u tome pretjeruju. Morate moće razlučiti grize li se i čisti Vaš ljubimac u granicama normale ili ih je prešao. Pretjerivanje vodi do gubitka dlake, crvenila, vlaženja kože, krvarenja ili neugodnog mirisa kože. Kada se normalne aktivnosti poput igre, spavanja ili jela prekidaju kako bi se ljubimac čistio, tada se takvo ponašanje može smatrati abnormalnim.


Uobičajeni uzroci
  • Područja na kojima su se naselile buhe mogu biti natečena kao rezultat alergije na buhe, te na taj način uzrokuju da se mačka ili pas stalno češka i liže.
  • Alergije na hranu mogu uzrokovati ekstremno češkanje i lizanje. U tom slučaju psi često ližu i grizu šape. Međutim, ove alergije mogu uzrokovati svrab posvuda po tijelu ( i kod mačaka i kod pasa).
  • Infekcije kože će uzrokovati svrbež koji vodi prema jakom češanju životinje.
  • Trauma kože ili urasla dlaka izazivaju grebanje po pogođenom području kože.
  • Uzrok mogu biti i gljivične infekcije.
  • Stres, anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili dosada mogu dovesti do istog ishoda-pretjeranog grizenja i  lizanja životinje.
  • Paraziti i ugrizi kommaraca također mogu biti uzrok svraba, kao što svrbež može biti i posljedica alergije na neki lijek koji životinja uzima.

Što napraviti?
  • Ukoliko živite u području kojem su buhe, i ako se životinja grebe po većim dijelovima tijela, utrljajte ampulu protiv buha ili provedite slične mjere.
  • Ako se životinja grebe po istom mjestu, pogledajte da li na tom mjestu postoji kakav strani objekt (zapiknuta trava i sl.).
  • Ako ne možete pronaći sami uzrok, odvedite životinju veterinaru.
  • Također budite svjesni da ponekad uzročnik svrbeža može biti zarazan i za čovjeka.


(Informacije na ovoj stranici su informativne, uvijek je bolje da veterinar pregleda životinju.)