Prehrana psa s pankreatitisom (upalom gušterače)

Ako pas boluje od upale gušterače, prehrana mu se mora prilagoditi. Pankreatitis je vrlo bolno stanje i može izazvati mučninu i povraćanje. često je uzrokovan visokim udjelom masnoća u krvotoku. Promjene u ishrani mogu pomoći u smanjenju upale.

U ovom stanju, pas može odbijati hranu i vodu što opet vodi u dehidraciju. Dehidracija uzokuje disbalans elektrolita  i eventualnu srčanu aritmiju. Organi uz gušteraču se mogu oštetiti enzimima gušterače. Hemoragija je također moguća. Lijekovi pomažu u smanjenju mučnine i povraćanja. Lijekovi protiv bolova smanjuju bolove i upalu. Psu je potrebno davati tekućinu kako bi bili sigurni da pas neće dehidrirati, što je čest slučaj kod pasa s pankreatitisom.
Neki slučajevi pankreatitisa su uzrokovani reakcijom na lijekove koje pas uzima. Prestankom uzimanja tih lijekova i stanje s gušteračom se poboljšava. Ako je toksin uzrokovao upalu, liječenje otrovanja pomaže. Ako neka izraslina na gušteraći izaziva upalu, operacija je najbolje rješenje. U suprotnom, promjena u prehrani je najvažniji aspekt liječenja.

Pas s pankreatitisom treba biti na nemasnoj hrani s mnogo ugljikohidrata. Hranu mu treba davati nekoliko puta na dan da bi se održala ravnoteža nutrijenata i elektrolita u krvi. Mnogi veterinari preporučaju tri obroka kroz dan. Potaknite unos vode tako što će ona imati okus po mesu ili kupnjom fontane za pse.

Kod izbora suhe hrane potražite onu koja je napravljena od peradi i morskih proizvoda. Govedina, svinjetina, janjetina i pačetina su masnije od piletine i puretine. Veterinar Vam može dati preporuku suhe hrane. Uvijek na hrani pročitajte sastav i vidite sadrži li ona životinjske nusprodukte (i takvu hranu izbjegavajte). Također bi trebali izbjeći hranu koja sadrži pšenični gluten, kukuruzni gluten i soju.

Neki vlasnici pasa više vole sami pripremati hranu. Popularni recept za obrok psa s pankreatitisom uključuje pileća prsa, bezmasni jogurt, povrće, krumpir ili slatki krumpir i probiotike.
Ako želite sami pripremati hranu, upitajte veterinara postoji li u okolici nutricionist za pse. On Vam može pomoći s planom prehrane koji pomaže u ovoj bolesti. Važno je nakon toga pratiti savjete. Hrana napravljena kod kuće mora imati pravilne omjere mesa i kvalitetnih ugljikohidrata, kao i aminokiselina, vitamina i minerala.

Liječenje proljeva kod psa

Ako se kod psa iznenada pojavi proljev, specijalnom prehranom mu možete olakšati stanje. Najčešći uzrok proljevu je iznenadna primjena u hrani koju psu dajete i davanje ostataka sa stola. Davanjem ostataka ljudske hrane učite ga da odbija jesti svoju regularnu hranu i čeka ljudsku.

Iako pas redovito dobiva ostatke ljudske hrane sa stola, morate biti oprezni da hrana nije prebogata za pseći probavni sustav. Hrana s puno masnoće uzrokuje povraćanje i proljev, i može uzrokovati upalu gušterače i izazvati teške probavne probleme.
Pseća hrana je sastavljena uglavnom od prepađenog mesa i različita je od onog što mi jedemo. Ako dajete psu da jede previše mesa, to mu može stvarati problem u probavi i uzrokovati proljev.


Liječenje proljeva

Iznenadni proljev se može liječiti i kod kuće, sve dok se ponašanje psa čini normalno (ako je letargičan, možda je dehidrirao pa ga odmah morate voditi veterinaru). Jedan dan psu nemojte davati hranu tako da mu se probavni sustav smiri. Nakon 24 sata, možete mu davati male količine blage hrane koju pripremite od sljedećih namirnica:

• 1/3 skuhane piletine (bez kostiju, kože i masnoće u vodi)
• 2/3 skuhane bijele riže
• 1 žlice svježeg kravljeg sira
• 1 malog kuhanog krumpira.

Trebate psa odvesti veterinaru ako se stanje ne poprav i ako pas pokazuje neki od sljedećih simptoma:

• odbija jesti i piti vodu
• ponaša se vrlo bolesno
• letargičan je
• pokazuje znakove bolova u trbuhu
• vrućica
• dehidracija (gingiva psa je suha i ljepljiva)
• stalno povraćanje
• velike količine krvi u stolici.

Jednom kada izliječite proljev kod psa, postepeno ga možete vraćati na njegovu pseću hranu, no u manjim količinama nego obično. Bolje je davati mu manje količine hrane kako bi vidjeli povlači li mu se bolest. Bacite prethodno otvorenu hranu ili konzervu koju ste mu davali, i otvorite novu vreću s hranom ili konzervu.

Dijabetes insipidus kod pasa

Dijabetes insipidus je zdravstveno stanje kod kojeg je poremeća ravnoteža vode. Jednom kada se znakovi ove bolesti prepoznaju , važno je odraditi pretrage, kako bi se isključile ostale moguće bolesti. Nakon toga, veterinar će predložiti liječenje prema ozbiljnosti simptoma.

Dvije su vrste dijabetesa insipidusa:

• centralni dijabetes insipidus
• nefrogeni dijabetes insipidus.

Prvi se razvija kada u organizmu nema dovoljno ADH (antidiuretskog hormona) kojeg proizvodi hipofiza. Nefrogeni nastaje kada bubrezi ne reagiraju na taj isti hormon. Bez obzira na iste simptome, ove dvije vrste dijabetesa se liječe različitim načinima.

I centralni i nefrogeni dijabetes insipidus se pojavljuju kao posljedica kongenitalnih defekata. Također, centralni se može javiti zbog tumora ili traume hipofize. U nekim slučajevima, uzrok same bolesti je nepoznat. Nefrogeni dijabetes insipidus može biti uzrokovan metaboličkim poremećajem ili lijekovima.

Dva su znaka koja mogu kod psa upućivati na ovu bolest, polidipsija (pretjerana žeđ) i poliurija (pretjerano mokrenje). Brzo nakon što primjetite ove simptome, bilo bi dobro odvesti psa na vetrinarski pregled i postavljanje ispravne dijagnoze.


Liječenje

Desmopressin se koristi u liječenju centralnog dijabetesa insipidusa. Ovaj lijek ima isti učinak kao i antidiuretski hormon. Ako se odabere ovaj način liječenja, veterinar će preporučiti dostupne oblike lijeka (nosna pumpica, tekućina za subkutanu injekciju, tablete).

Psima koji boluju od nefrogenog oblika bolesti daju se tijazidni diuretici. Preciznije, chlorothiazid. Ovaj lijek može povećati koncentraciju urina u bubrezima. Drugi lijek odabira je chloropropamid, lijek koji povećava potenciju antidiuretskog hormona. No ovaj lijek nije uvijek učinkovit. Nesteroidni protuupalni lijekovi su treća opcija u liječenju.

Pas može živjeti s bolesti čak i ako se ne liječi. Tada morate biti sigurni da ima na raspolaganju uvijek dovoljno vode. Posljedično tome, morat ćete ga češće puštati van kako bi obavio nuždu. Ako je unos vode ograničen, ozbiljnost simptoma će se povećati i pas može pasti u komu i umrijeti zbog dehidracije.

Planiranje prehrane psa s dijabetesom

Ako se prodržavate plana prehrane, psu s dijabetesom možete osigurati normalnu razinu šećera u krvi. Nadzor dijabetesa podrazumijeva provjeravanje koncentracije glukoze u krvi, redovito vježbanje i promjene u prehrani.
Neki tipovi dijabetesa se mogu stabilizirati prehranom, a ne inzulinom, stoga je u tim slučajevima hrana ključ uspjeha. Naučite sve o prehrani kako bi i Vaš pas bio sretniji.

Dva važna elementa i prehrani takvih pasa u hrana s viskom udjelom proteina i niskim udjelom ugljikohidrata. Neki su ugljikohidrati dobri zbog visokih udjela vlakana, no kukuruz, rižu i gluten treba izbjegavati. Neki veterinari vole davati medicinsku hranu koja ide na recept, postoje i druge opcije. U nekim takvim hranama postoje nepotrebni sastojci koji su ustvari bogati ugljikohidratima i loš su izbor. Njčešći sastojci takvih hrana su:

• kukuruz,
• celuloza u prahu,
• kukuruzni gluten,
• pileći nusprodukti,
• aroma pileće jetre.

 Većina konzervirane hrane bolja je opcija od suhe. Bez obzira na to koju hranu dajete psu, s veterinarom raspravite koliko je bogata ugljikohidratima, te nek Vam veterinar izračuna koliko inzulina ona zahtijeva.


Koju hranu izbjegavati?

Najvažnije je eliminirati šećer iz prehrane psa. Većina kupovnih psećih poslastica u svom sastavu imaju šećere. Stoga je najbolje napraviti vlastiter kućne poslastice. Dosta pasa voli sirovo povrće, pa im kao poslasticu pokušajte dajte sirovu brokulu ili grašak.
Održavajte unos masnoća na minimumu. Nemojte psu davati masnoću od plića ili svinjsku kožu. Oboje je vrlo masno i nije zdravo. Svinjeći but je dosta mastan i nije neki izbor za psa s dijebetesom. Mljevena junetina je također vrlo masna. Psima s dijabetesom nemojte davati nadomjestke glukozamina. On utječe na nivo inzulina. Isto tako, najbolje je izbjegavati nadomjestke od ribljeg ulja.


Veličina obroka

Psi s dijabetesom trebaju jesti minimalno dva obroka dnevno, tri bi bilo poželjno. Tako se lakše održava količina šećera u krvi kroz dan. Injekcije inzulina najbolje je davati pola sata nakon obroka.
Kako bi stekli naviku češćeg hranjenja psa, dajte mu jesti svaki put kada Vi sami idete jesti. Kada uzimate doručak, neka i pas jede, i tako za svaki obrok u danu.
Bolje je da pas pojede više puta na dan manji obrok, nego jedan veliki.

Dijagnoza dijabetesa kod pasa

Dijabetes kod psa je stanje u kojem gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina za učinkovitu probavu hrane koju pas pojede. Zbog tog nedostatka hrana ne može prodrijeti u stanice gdje se koristi za razne procese, pa višak glukoze ostaje u krvi. Uobičajeni simptomi dijabetesa su pretjerana žeđ, učestalo mokrenje, pojačana glad i gubitak težine. Kako bolest napreduje, zahvaćen bude skoro svaki organski sustav u organizmu psa. Ako sumnjate da pas boluje od dijabetesa, odvedite ga na testiranje kod veterinara kako bi ne vrijeme počeli s liječenjem.


Dijagnoza

Prvi korak u dijagnosticiranju dijabetesa je pažljivo opisivanje simptoma veterinaru. Zbog toga što slični simptomi mogu biti posljedica i drugih bolesti, veterinar će provesti detaljan pregled psa. Pregledom se mora utvrditi koji su sustavi zahvaćeni (srce, bubrezi, oči,...)

Veterinar može provesti i analizu urina, u svrhu saznanja količine glukoze koja se u njemu javlja. To se jednostavno radi uzimanjem uzoraka mokraće psa i uranjanjem papira s indikatorima u samu mokraću. Boje indikatora se mijenjaju ovisno o količini glukoze u urinu.

Veterinar će možda htjeti potvrditi nalaz urina s analiziranjem krvi ako je količina glukoze u urinu povišena. Obradom krvi se saznaje postoji li povišena koncentracija glukoze u krvi. Analiza krvi zahtijeva uzimanje uzorka krvi iz vene psa.

Dodatne pretrage se mogu provoditi i na uzorku urina i krvi ako se postavi dijagnoza dijabetesa. Urin se još može testirati na prisutnost proteina. Prisutnost proteina upućuje na stanje u kojem je dijabetes počeo razarati mišićno tkivo kako bi se osigurali nutrijenti za organizam psa. Također se može provesti pretraga krvi na hemoglobin A1c kako bi se utvrdilo koliko dugo postoji stanje povišene koncentracije glukoze u krvi. Analizom krvi može se utvrditi i stanje i funkcija bubrega.


Liječenje

Liječenje uključuje kombinaciju lijekova, hrane i vježbe. Pronalazak ispravnog balansa ključ je kontrole dijabetesa i sprječavanja komplikacija.
Lijekovi - Za psa koji boluje od dijabetesa, propisuje se inzulin, i njegovo davanje kod kuće putem injekcija.
Hrana - Niskoproteinska prehrana se preporuča za pse s dijabetesom da bi se smanjilo opterećenje bubrega i zaštitila njihova funkcija.
Vježba - Redovito vježbanje je vrlo bitno za pse dijabetičare kako bi se bolest stavila pod kontrolu.


Dijagnosticiranje dijabetesa u ranoj fazi bolesti je vrlo važno kako bi se spriječile njegove negativne posljedice na organizam. Jednom kada je dijagnoza kompletna i pas koristi lijekove, uzima prilagođenu hranu i vježba redovito, život s dijabetesom prelazi u rutinu. S malo truda s vaše strane, pas s ovom bolesti može živjeti dugo i sretno.

Znakovi demencije kod pasa

Demencija zahvaća funkcije mozga kod starijih pasa. Ako vjerujete da se kod Vašeg psa pojavila demencija, usporedite njegovo ponašanje sa niže navedenim simptomima koji se pojavljuju kod ove bolesti.

• Zbunjenost
• Pas slabije odgovara na Vaše zahtjeve
• Zaboravljivost
• Lutanje kroz kuću
• Izgubljenost u kutevima
• Nespretnost u kući
• Pas se ne odaziva na svoje ime

Kod psa se također može pojaviti poremećen ritam spavanja i budnosti, zagledanost u prostor, veća osjetljivost na hladnoću i neprepoznavanje poznatih ljudi. Progresija ove bolesti uključuje i smanjenje kognitivnih sposobnosti u tolikoj mjeri da više nije sposoban za funkcioniranje u kući i interakciju s članovima obitelji.


Liječenje

Nekoliko je načina liječenja demencije kod pasa. Anipryl je jedan od najčešće korištenih lijekova. Djelatna tvar je L-deprenil. Ponekad se koristi u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti kod ljudi. Anipryl radi tako da povećava količinu esencijalnog neurotransmitera, dopamina. U jednom mjesecu korištenja ovog lijeka oko 75% pasa pokazuje regresiju simptoma demencije i poboljšanje ponašanja. Kod nekih pasa potrebno je bar 60-dnevno korištenje.

Mnogo je dostupne hrane za pse koje u svojem sastavu imaju mješavinu antioksidanata koja uspješno usporava i smanjuje oštećenje mozga zbog starenja. Kod 74% starijih pasa koji su nespretni u kretanju po kući, nakon prilagođene prehrane od mjesec dana, javlja se značajno poboljšanje. 61% pasa čak pokazuje i veći entuzijazam u pozdravljanju članova obitelji nakon prehrane takvom vrstom hrane.

Mnogi vlasnici pasa vole prirodne lijekove. Jedan od takvih je CholodinR, preparat vitamina B koji pomaže u ublažavanju simptoma demencije.

Liječenje cushingove bolesti kod pasa

Dva su oblika cushingove bolesti. Prvi je PDH - hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi, najčešći oblik bolesti koji se javlja se u 80% slučajeva. Kod ovog oblika javlja se pretjerana proizvodnja hormona koji potiču proizvodnju glukokortikoida. Najčešće se liječi oralnim lijekovima koji djeluju poput kemoterapije, uništavajući stanice nadbubrežne žlijezde koje proizvode glukokortikoide. Lysodren je lijek koji djeluje na taj način. Daje se sedam ili osam dana dok veterinar ne primjeti povlačenje simptoma bolesti. Na kraju ovog perioda treba provjeriti razine hormona u psećem organizmu kako bi se procijenilo djelovanje lijeka. Ako djeluje, propisuju se manje doze u naredno vrijeme samo za održavanje.

Ako je liječenje uspješno, simptomi se trebaju povući u šest mjeseci. Ako terapija ne djeluje nakon 30 dana konstantnog uzimanja potrebno je promijeniti lijek. Ako pas pokazuje nuspojave poput povraćanja, letargije i proljeva odmah konzultirajte veterinara.

Ovakav način liječenja je relativno jeftin i prikladan, no ima neke negativne učinke poput onog da se uništi previše tkiva nadbubrežne žlijezde. Za liječenje tog stanja potrebni su drugi lijekovi koji nisu u širokoj upotrebi.
Cushingova bolest vezana uz nadbubrežnu žlijezdu je uzrokovana tumorom te žlijezde. Može se liječiti ili lijekovima ili kirurški. Ovisno o tipu tumora, može biti učinkovita kemoterapija ili se tumor mora u potpunosti odstraniti. Kemoterapija i zračenje dolaze u obzir također kod tumora koji su maligni (što uglavnom nije slučaj).


Alternativno liječenje

Ako Vam se ne sviđa liječenje klasičnim lijekovima ili biste rado isprobali i alternativne mogućnosti, postoje neki holistički pristupi u liječenju ove bolesti. Pri tome vrlo važna zdrava prehrana bogata kvlaitetnim proteinima, bez konzervanasa i bespotrebnih kemikalija.
Maslačak se koristi za poboljšanje funkcije jetre, bubrega i nadbubrežnih žlijezda, dok se čičak koristi za detoksicirajuća tkiva. Uz njih postoje i drugi preparati koji mogu pomoći, no najbolje se raspitati u obližnjoj veterinarskoj ljekarni ili holističkom centru.

Prognoza cushingove bolesti kod pasa

Ako se bolest ne počne liječiti na vrijeme, napredovati će i psu uzrokovati mnogo nelagode. Neki lijekovi koji se koriste u liječenju ove bolesti smanjuju proizvodnju kortizola u organizmu psa i sprječavaju sa pas razvije imunosupresivne bolesti. Ako se s liječenjem započne ispravno i brzo, pas se oporavlja unutar 4 do 6 mjeseci. Simptomi učestalog mokrenja i povećane žeđi se također umanjuju.

Prognoza nije dobra ako pas razvije uz cushingovu bolest još i artritis ili neke alergijske reakcije. Može biti u opasnosti od razvitka tumora hipofize nakon što mu se propišu lijekovi za smanjivanje pretjeranih količina kortizola u organizmu. Ako se kod psa razvije tumor hipofize, šanse za preživljenje mu povećavaju operativni zahvat i prilagođeni lijekovi.


Naputci za vlasnike pasa

• Na vrijeme uočite simptome cushingove bolesti i potražite što prije medicinsku pomoć.
• Neka psa pregleda veterinar stručan u liječenju endokrinih bolesti pasa.
• Psu dajte lijekove kako je propisao veterinar (na vrijeme i u pravilnoj dozi).
• Važno je psa voditi na kontrole kako bi mu se moglo pratiti zdravstveno stanje.
• Ukoliko primjetite pogoršanje stanja, odmah potražite pomoć veterinara.
• Ova bolest u većini slučajeva traži doživotno liječenje, jer se njime poboljšava kvaliteta života Vašem ljubimcu.

Dijagnoza cushingove bolesti kod pasa

Ako sumnjate da pas boluje od cushingove bolesti, odvedite ga veterinaru na pregled. Takvom psu treba napraviti kompletnu krvnu sliku, biokemijske pretrage i analizu urina. Abnormalne vrijednosti poput povišene alkalne fosfataze, kolesterola i ALT, i razrijeđeni urin su znakovi moguće cushingove bolesti i zahtijevaju daljnju obradu psa.

Omjer urinarnog kortizola i kreatinina pomaže u dijagnozi. Vlasnik psa bi trebao skupiti uzorak urina dok je ljubimac kod kuće (jer na taj način pas nije pod stresom). Doktor zatim šalje urin u laboratorij na obradu. Abnormalni rezultati traže daljnju obradu i dijagnostičke pretrage kod psa kako bi se ustanovilo boluje li od cushingove bolesti.

Slijedeći korak je provođenje supresijskog testa niskom dozom dexamethasona. Psu se daju niske doze ovog lijeka i 8 sati nakon davanja lijeka mu se vadi krv kako bi se utvrdila reakcija organizma. Kod zdravih pasa nalazimo smanjenu količinu krvnog kortizola, a kod onih koji imaju cushingovu bolest razina kortizola u krvi se ne smanjuje. Dodatno se može provesti ACTH stimulacijski test.

Abdominalni ultrazvuk je vrlo koristan. Doktoru omogućuje otkrivanje nepravilnosti trbušnih organa, a isto tako mogu se vidjeti nadbubrežne (adrenalne) žlijezde. Ako pas ima cushingovu bolest ovisnu o hipofizi, nadbubrežne žlijezde će biti ili normalne veličine ili povećane. Ako je cushingova bolest izazvana tumorom adrenalne žlijezde, jedna će žlijezda biti povećana ili će biti nejednolikog oblika. Nadalje, ako se otkrije tumor, veterinar može utvrditi je li se on proširio na okolne organe.

Cushingova bolest kod pasa

Cushingova bolest pasa (hiperadrenokorticizam) zahvaća pituitarnu žlijednu (hipofizu) i uzrokuje preveliku prozvodnju glukokortikoida.

Ova je bolest česta kod starijih pasa i ima široki spektar simptoma. Simptomi se pojavljuju postepeno i često se zamjenjuju sa normalnim znakovima starenja psa. Jedan od najčešćih simptoma je povećana konzumacija vode i posljedično učestalo uriniranje. Kućnim psima se mogu početi događati neželjena mokrenja u kući zbog povećanog unosa vode. Drugi simptom može biti povećan apetit, i tako da pas počinje krasti hranu, kontinuirano tražiti  hranu ili pokazivati druge znakove povećanog apetita.

Cushingova bolest može izazvati oticanje trbuha kod pasa. Možete primjetiti pojavu povećanog trbuha zbog slabljenja abdominalnih mišića kao posljedica cushingove bolseti. Gubitak i prorijeđenje dlake također može biti znak ove bolesti. Gubitak počinje na područjima s manje dlake, kao što su zglobovi nogu (laktovi), napreduje preko bokova i trbuha dok dlaka ne ostane jedino na glavi i repu. Izložena koža lakše se ozljeđuje i teže cijeli.

Dva su oblika cushingove bolesti kod pasa. Prvi je hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi (PDH). U ovom obliku bolesti hipofiza proizvodi previše adrenokortikotropnog hormona (ACTH). Tome je najčešće uzrok tumor hipofize. Ovaj tip bolesti čini 80% svih cushingovih bolesti kod pasa. Drugi oblik je adrenalni hiperadrenokorticizam (ADH). Ovaj oblik cushingove bolesti je uglavnom uzrokovan adrenalnim tumorom, koji potiče adrenalnu (nadbubrežnu) žlijezdu na proizvodnju previše glukokortikoida.

Kod svakog psa kod kojeg se sumnja na ovu bolest treba napraviti kompletnu krvnu sliku, kemijsku analizu krvi i analizu urina. Cushingova bolest se teško dijagnosticira, i u tome može pomoći ultrazvuk abdomena i ACTH stimulacijski test. Ponekad se može liječiti uklanjanjem tumora. Ako kirurgija nije moguća, lijekovi koje prepiše veterinar mogu produžiti život psa i poboljšati mu kvalitetu. Dakle, uz adekvatnu brigu, pas može s ovom bolesti živjeti godinama.

Ozljeda križnog ligamenta kod pasa

Ozljeda križnog ligamenta kod pasa nastaje kad se prednji križni ligament potrga u koljenu psa. Vrlo je bolno stanje i potrebna je pomoć veterinara. Stanje je čest ortopedski problem kod pasa.

Ozljeda može nastati zbog raznih razloga. Često je posljedica atletske ozljede kod uglavnom zdravih pasa. Trčanje i skakanje mogu prouzročiti ozljedu ovog tipa, pogotovo ako pas ne doskoči pravilno. Pretilost može igrati ulogu u takvoj ozljedi, jer psi s viškom kilograma nose veću težinu i uglavnom imaju slabije zglobove. Isto tako, pas jednostavno može imati genetsku predispoziciju za ovu ozljedu.

Ozljeda križnog ligamenta je uzrokovana rupturom ili trganjem ligamenta. Prednji ligament je najčešće zahvaćen, no i stražnji se također može potrgati. Kada se križni ligament strga, tibia se može kretati oko femura. To uzrokuje bol i  nelagodu kod pasa. Iznenadna pojava slabosti stražnje noge može biti znak ozljede tih ligamenata. Ako se ne liječi, može ostati trajna slabost u toj nozi i bol. Iz tog razloga je bitno psu pružiti adekvatnu pomoć i liječenje.


Dijagnoza

Veterinar treba provesti ortopedski pregled psa. Ako postoji puknuće križnog ligamenta tibija se može odgurnuti prema naprijed od femura, poput otvorene ladice. Može se napraviti rtg snimanje kako bi se potražili znakovi loma kosti i artritisa. Rijetko se psa šalje na pretrage poput magnetske rezonance.


Liječenje

Većina pasa s ovom ozljedom treba kirurško liječenje, a manji dio zahtijeva jedino konzervativno liječenje. Terapija uglavnom uključuje tjedne mirovanja i kratke šetnje, samo na obavljanje nužde. Ponekad se mogu koristiti protuupalni lijekovi i imobilizacija i podupiranje noge.
Operacija je preferirani način liječenja kod ozljede križnog ligamenta. Prognoza je uglavnom dobra, no postoje različiti pristupi. Tradicionalna kirurgija ili "ekstrakapsularan postupak" uključuje odstranjenje potrganog ligamenta koji se nadoknađuje šivanjem. Jeftinija je metoda i vrlo uspješna kod mnogih pasa. Druga opcija je zaglađivanje tibijalnog platoa. Ona uključuje izmjene u koljenom zglobu koje mu dozvoljavaju funkciju s križnim ligamentom. Potpuni oporavak zahtijeva mjesece nakon operacije. Zadnja opcija je zahvat na tuberu tibije u kojoj se obnavlja funkcija koljena bez križnog ligamenta s ugradnjom umjetnih materijala. Oporavak nakon ovog postupka također traje mjesecima, ali je generalno gledajući vrlo uspješan.

Tablete protiv kašlja za pse

Pseći kašalj može upućivati na ozbiljno medicinsko stanje. Produktivni kašalj treba pustiti da prođe sam od sebe, jer se tim putem organizam rješava upalnih sekreta iz pluća. To je jedan od načina samočišćenja tijela. S druge strane, suhi neproduktivni kašalj treba zaustaviti i omogućiti smirenje iritacije i upale. Kronični kašalj može nadražiti respiratorni sustav dovoljno jako da bi izazvao ponovo kašalj-

Tablete protiv kašlja daju privremeno olakšanje simptoma. Mogu sadržavati supstancu koja smiruje kašalj (antitusik) i ekspektorans. Obično se malim psima daje pola tablete svaka 4 sata, a velikim psima jedna tableta svaki sat. Važno je pročitati sastojke na uputi o lijeku prije davanja lijeka psu. Neki sastojci mogu biti fatalni za pse.
Deksometorfan se koristi u kontroli kroničnog, suhog kašlja, supresijom centra za kašalj u mozgu. Ne smije se koristiti kod produktivnog kašlja kod kojeg izlazi sekret. Ne uzrokuje duboku sedaciju ali može izazvati ekscitabilnost, vrtoglavicu, povraćanje, mučninu i usporeno disanje. Ne smije se koristiti s proizvodima koji sadržavaju kofein, acetaminofen i još neke druge supstance.


Mjere opreza

Deksometorfan pomaže u kontroli kašlja, no treba obratiti pažnju na slijedeće:

• Kontaktirajte veterinara prije.
• Ne koristite ako je pas alergičan na ovu supstancu.
• Ne koristite kod trudnih ili pasa koji doje.
• Smrtonosne reakcije se mogu dogoditi u kombinaciji s acetaminofenom, i kofeinom.
• Lijek otpušta histamine, pa je potreban oprez kod alergičnih pasa.
• Ne koristite ga minimalno 14 dana od korištenja inhibitora monoaminooksidaze.
• Ne koristite u kombinaciji s drugim narkoticima, sedativima, antihistaminima ili depresorima centralnog živčanog sustava.
• Pratite pojavu usporenja disanja i konfuzije.

Utvrđivanje uzroka

Prije propisivanja tableta protiv kašlja, savjetujte se s veterinarom. Kašalj ne mora nužna ukazivati na prehladu ili upalu pluća, ali može ukazivati na iritaciju pluća, bolesti srca ili eventualnih ostataka hrane u dišnim putevima. Uzroci kašlja još mogu biti:

• Unutarnji paraziti
• bolest srca
• virusna infekcija
• alergije
• karcinom
• tuberkuloza
• bronhitis
• kokcidioza.

Veterinar može utvrditi pravi uzrok kašlju, te nakon toga prepisati potrebne lijekove. Može provesti niz testova (poput pretrage krvi, stolice, rtg snimanja) kako bi utvrdio točan uzrok. Prilikom davanja novog lijeka psu, uvijek obratite pažnju na moguće nuspojave poput zviždanja, letargije, zbunjenosti, povećane žeđi, smanjene žeđi, učestalog mokrenja, stalnog spavanja, gubitka apetita i bezglavog hodanja naokolo.

Simptomi karcinoma debelog crijeva

Simptomi karcinoma debelog crijeva su vrlo slični simptomima drugih bolesti i stanja kod pasa. Kada se ovi simptomi otkriju, vrlo je važno nadgledati njihovu učestalost, općenito ponašanje i pogoršanje simptoma. Nema lijeka za karcinom debelog crijeva (kolona) kod pasa, i dok neki psi bolje reagiraju na odabranu terapiju, ova bolest skoro uvijek ima fatalan završetak.

Dva su učestala tipa karcinoma debelog crijeva kod pasa. Adenokarcinom je dijagnosticiran kada jedan ili više tumora raste iz apokrine žlijezde koju možemo naći na obje strane rektuma. Kada su zahvaćeni limfni čvorovi i limfoidno tkivo u gastrointestinalnom traktu, tada to nazivamo limfom ili limfosarkom. Mnogo je opcija liječenja, a uspješnost ovisi o stadiju bolesti, općem zdravlju psa i individualnom odgovoru na liječenje.


Kolon

Kolon je drugi naziv za debelo crijevo. Zadaća mu je nakupljanje vlakana i otpadnih dijelova hrane koje tanko crijevo nije probavilo i iskoristilo. Kada ovaj sadržaj uđe u debelo crijevo, događa se jedna od tri stvari. Apsorbira se dio vode za organizam, priprema se za izbacivanje iz tijela ili se još razgrađuje na manje dijelove za korištenje organizma. Zdrave bakterije u ovom području stvaraju određene kemijske produkte  koje tijelo koristi za prehranu stanica kolona i održavanje pH razine koja sprječava apsorpciju toksina u tijelo. Kada se poremeti ovaj proces, zbog karcinoma kolona ili drugih gastrointestinalnih poremećaja, pojavljuju se određeni simptomi i procesi koji utječu na cjelokupno zdravlje Vašeg psa.


Simptomi karcinoma debelog crijeva

Simptomi ove bolesti su vrlo slični simptomima iritabilnog kolona i kolitisa. Uvijek treba s oprezom pristupiti psu koji ih pokazuje, jer i jedna i druga ova bolest može dovesti na kraju do karcinoma debelog crijeva.

• Zatvor ili otežan prolazak fecesa može biti jedan od prvih znakova.
• Krv ili sluz u stolici, i učestalo mokrenje zbog povećane žeđi.
• Zbog karcinoma debelog crijeva pas ne mora pokazivati promjene u navikama jela, ili može početi povraćati i gubiti na težini.
• Karcinom kolona vodi do gubitka dlake, osipa na koži, promjena u ponašanju, vrućice i slabosti mišića.

U dijagnosticiranju karcinoma debelog crijeva vrlo je korisno rtg snimanje. Veterinar može uzeti uzorak krvi na testiranje kako bi se putem nje utvrdili pravi razlozi simptoma. Ako se sumnja na karcinom kolona, može biti neophodno napraviti kolonoskopiju ili biopsiju tkiva kako bi se dijagnoza potvrdila.

Tekući vitamini za pse

Od svih vrsta i tipova vitaminskih nadomjestaka u prehrani pasa, tekući vitamini za pse su se pokazali kao najkorisniji. Općenito, vitamini su vrlo korisni za očuvanje zdravlja psa, isto kao i za ljude. Pomažu imunološkom sustavu, održavaju zdravu funkciju različitih sustava u organizmu. Važni su za održavanje metabolizma, probave, rasta, proizvodnje energije i drugih funkcija.

Vitamine možete davati psu u tekućem obliku koji treba razlikovati od tableta i kapsula. Iako se tabletama i kapsulama lako daje psu određena doza vitamina i uobičajeni su u upotrebi, postoje i neke njihove negativne strane.
Kapsule i tablete često imaju dodatne sastojke koji mogu i naštetiti Vašem ljubimcu. To su dodaci koji su važni za ovojnicu tablete, suspenzije u kojima se vitamini pohranjuju, te boje i arome. Ako psu želite davati prirodni nadomjestak koji ne sadrži konzervanse i kemikalije, ovakvi oblici vitamina nisu za Vas. S druge strane tekući vitamini sadržavaju mnogo manje ovakvih potencijalno opasnih dodataka (nije im potrebna ovojnica).

Vitamini u tableti ili kapsuli moraju se razgraditi normalnim probavnim putem. Organizam treba jače raditi kako bi došao do vitamina koji je zaštićen ovojnicom ili kapsulom. Jednom kada se kapusla razgradi, može doći do oštećenja određene količine vitamina tim procesom.
Tekući vitamini se lakše razgrađuju u organizmu psa. U nekim slučajevima mogu se čak dirketno apsorbirati u organizam iz probavnog trakta. Zato su učinkovitiji i imaju brže djelovanje.
Prije nego psu date bilo koji nadomjestak vitamina, konzultirajte se sa veterinarom kako bi dobili što više potrebnih informacija. Veterinar Vam može pomoći u odabiru i doziranju vitaminskog pripravka kako bi psu očuvali zdravlje. Tekući vitamini su dostupni u većini dućana s opremom za kućne ljubimce i veterinarskim ljekarnama.

Preparati za očuvanje zglobova kod pasa

Nadomjesci prehrani pasa za očuvanje zglobova su korisni kod onih životinja koje imaju genetsku predispoziciju prema oštećenju zglobova. Mnogo je stanja koja utječu na same zglobove, uključujući artritis (različitih uzroka), osteohondritis i dr.
Davanjem tekućih preparata za očuvanje zglobova psu tijekom njegovog života pomaže u očuvanju zdravih i jakoh zglobova, štiteći ih od oštećenja i sprječavajući nastanak nekih bolesti.


Glukozamini

Glukozamin je nutriceutikal, što znači da je prehrambeni dodatak s obilježjima lijeka. Prirodan je spoj. Pokazalo se da pomaže u obnovi oštećenih zglobova kod ljubimaca i ujedno ih ojačava kako bi se spriječile daljnje ozljede.
Glukozamin je dostupan i u obliku tvrdih tableta i tekućih gel kapsula. Provjerite koji tip ovog pripravka najbolje odgovara Vašem psu. Prije nego krenete psu davati nadomjestke glukozamina konzultirajte se sa veterinarom kako bi bili sigurni da psu dajete ispravnu dozu s obzirom na dob, težinu i spol.

Na tržistu možete naći razne preparate glukozamina specijalno prilagođene psima. Postoje i preparati koji pomažu u očuvanju funkcije kukova. O preparatima se najbolje konzultirati s veterinarom ili stručnom osobom koja radi u trgovini s opremom za kućne ljubimce.

Znate i sami kako se kaže, bolje spriječiti nego liječiti.

Simptomi liposarkoma kod pasa

Liposarkom je rijetki tip tumora  kod pasa koji se razvija najčešće kod starih pasa. Iako nije vrlo čest, dobro je znati kojim simptomima se može manifestirati, pa se na vrijeme mogu i uočiti i na vrijeme liječiti. Kao i kod drugih tipova karcinoma, što ranije liječenje nosi bolju prognozu i uspješan oporavak.


Opipljive izrasline

Najbolji način za dijagnosticiranje i otkrivanje liposarkoma kod pasa je palpacija (prepipavanje) kože. Kod starijih pasa, veterinar će Vam preporučiti redovit pregled kože u potrazi za kvrgama dok se pas uz Vas odmara. U slučaju liposarkoma, izrasline u potkožne, neposredno ispod kože i dosta tvrde na opip. Vjerojatno nećete moći napipati granicu kvrge koja je uglavnom manja od dva centimetra u promjeru. Prepipajte psa svako toliko kako bi na vrijeme otkrili ovaj znak bolesti. Najbolje je odrediti jedan dan u mjesecu kada ćete detaljno pregledati psa.


Gubitak apetita

Psi s razvijenim liposarkomom često izgube apetit. Ako primjetite da pas postupno jede sve manje, da ne dolazi po hranu kada se ona pripremi i ne pojede ono što bi inače pojeo, tebate se zabrinuti za njegovo zdravlje i stanje općenito. Jedno od mnogih uzroka ovakvog ponašanja može biti i liposarkom.


Promjena u držanju i kretanju

Psi kod kojih se razvija liposarkom često se kreću s nelagodom, odnosno ne kreću se na način na koji su to prije radili. Možete primjetiti da se pas drugačije drži ili ima drugačiji način hodanja. Ponekad simptom može biti i otežano ustajanje, lijeganje i hodanje dolje ili gore po stepenicama. Sve ovo može upućivati na nepravilni rast nekih tkiva ili opet neko drugo stanje koje smanjuje opseg kretnji.


Otežano hranjenje

Kod pasa sa određenim tipom liposarkoma se može pojaviti otežano žvakanje i gutanje. Pripazite na javljanje ovog simptoma.
Liposarkomi su tip karcinoma koji se može izliječiti ako se primjeti dovoljno rano. Preuzmite odgovornost brzog liječenja na sebe ranim uočavanjem znakova i simptoma bolesti kako bi svom ljubimcu produljili život.

Lipomi

Lipomi su tumori masnog tkiva. Dosta su česti kod pasa. Uglavnom se pojavljuju kod starijih pasa, no mogu se vidjeti čak i kod štenadi od samo pet, šest mjeseci starosti. U najvećem broju slučajeva ovo su dobroćudni tumori koji ne uzrokuju daljnje probleme. Često se uzima uzorak (aspiriranjem iglom) i pregledavaju se stanice uzetog sadržaja kako bi se potvrdilo da se zaista radi o lipomu. Ostranjuju se jedino ako uzrokuju probleme u kretanju ili vlasnici pasa smatraju da ih treba odstraniti zbog estetskih razloga.

Što su antibiotici?

Antibiotici su vrlo važan dio veterinarske i humane medicine danas, a još uvijek se mnogo ljudi pita što su to zapravo antibiotici. Ovi lijekovi, dostupni jedino putem recepta, su najpoznatiji lijekovi među onima lakše dostupnima. Naučite što su antibiotici, kako djeluju i kako pomažu Vašem ljubimcu?


Antibiotici su lijekovi koji uništavaju različite bakterije. Dva glavna uzročnika bolesti kod životinja, pa i ljudi, su virusi i bakterije. Bakterije su mali, mikroskopski organizmi koji rastu i razmnožavaju se unutar organizma pod određenim uvjetima. Zbog rasta ovih organizama, nastaje često upala. Bez ispravnog liječenja, upala se može proširiti po organizmu životinje i na kraju čak rezultirati smrću. Virusi, na drugu stranu, ne može opstati sam. Virusi mijenjaju DNK stanica koje napadnu kako bi uopće mogli opstati u organizmu. Ne mogu se liječiti na isti način kao bakterije.
Antibiotici su lijekovi koji djeluju samo na bakterije, nisu korisni u borbi protiv virusa.


Kako antibiotik djeluje?

Dva su osnovna načina djelovanja antibiotika. Prvi je baktericidno djelovanje. Takvi antibiotici ubijaju i uništavaju sve dijelove bakterije, potupno eliminirajući soj bakterija koje su se naselile i izazvale upalu. Drugi način djelovanja antibiotika je bakteriostatsko djelovanje. Ovakav tip antibiotika onemogućava reprodukciju bakterija, pa se bakterije ne mogu dalje umnožavati. Na kraju, bakterije nestaju na jedan ili drugi način, te upala prolazi.


Još neka obilježja antibiotika...

Antibiotici su vrlo važni lijekovi i od njih životinje koje pate od infekcija imaju brojne koristi (u stanjima poput meningitisa npr.), no postoje i neke nuspojave na koje treba obratiti pažnju. Kao prvo, mnogo je dobrih bakterija u organizmu Vašeg ljubimca, uz one loše. Najčešće se nalaze u probavnom sustavu životinje i pomažu joj u probavi hrane koju životinja sama ne bi mogla dobro probaviti. Uz probavni sustav, postoje dobre bakterije i u drugim organskim sustavima.
Na žalost, antibiotici ne mogu razlikovati  dobre od loših bakterija, pa se njihovim uzimanjem uništavaju i dobre vrste. Kao rezultat toga, mogu nastati probavni problemi i problemi druge vrste. Isto tako, antibiotike nije dobro davati životinji predugo, jer se tako mogu trajno poremetiti određeni procesi u organizmu. Najbolje je pridržavati se uputa veterinara.
Za pitanja o vrsti antibiotika koja se propisuje u određenim slučajevima, o trajanju terapije i dozama upitajte svog veterinara.

Suhi nos kod pasa

Mnogo je razloga koji mogu pseći nos učiniti suhim. Suhoća nije nužno znak bolesti ili infekcije. Normalno je da je nos topli, hladan, vlažan ili suh. Nos može biti suh netom nakon što se pas probudio, ili ako je pas dehidrirao ili spavao pored izvora topline.


Produžena suhoća i drugi simptomi

Psa trebate odvesti do veterinara ako mu je nos suh duže od nekoliko dana u kombinaciji s:

• letargijom
• smanjenim ili izgubljenim apetitom
• povraćanjem
• proljevom.

Dermatološka bolest koja može izazvati dužu suhoću nosa bez drugih simptoma je pemphigus foliaceus.


Tekstura i boja nosa

Razlozi zbog kojih biste psa trebali voditi veterinaru su krastav i čudan nos sa ranicama po sebi i gubitkom pigmentacije. To su znakovi infekcije nosa. Psa odmah odvedite veterinaru ako mu je nos suh duže vrijeme i počele su se pojavljivati otvorene rane i pukotine.


Uzroci suhoće nosa kod pasa

Alergija i osjetljivost na plastiku mogu izazvati suhoću nosa. Koristite zdjelice od inoksa ili keramike kako bi rješili taj problem. Psi su skloni opeklinama od sunca, pa ako pas odjednom dugo boravi na suncu, bilo bi dobro namazati mu nos sa nekim losionom s faktorom. Pas koji se intenzivno izlaže suncu, također može razviti i karcinom na nosu. S veterinarom se posavjetujte koji preparat za sunčanje je pogodan za korištenje kod pasa.


Zašto je uopće psu nos vlažan?

Nekoliko je teorija o tome. Jedna polazi od činjenice da se psi stalno oblizuju i nos je zbog toga vlažan. Drugi vjeruju da nos treba vlagu kako bi bolje prepoznavao mirise. No na kraju nije ni bitno toliko zašto je nos vlažan, treba samo napomenuti kako može biti suh s vremena na vrijeme i to nije odmah znak bolesti. S druge strane, stalna suhoća nosa je jedna od stvari koju bi trebali prijaviti veterinaru.

Problemi s kožom kod westija

Westiji su mala pasmina, no na nesreću često imaju probleme s kožom. Imaju dugu dlaku koja zahtijeva pažljivo održavanje i koja može izazvati  neugodu, a često i ozbiljne probleme s kožom. Zbog činjenice da su westiji podložni i brojnim alergijama koje mogu napraviti iritiranu kožu, westiji su jedni od najčešćih pasmina koji dolaze veterinaru zbog problema s kožom.


Iako se ne zna točno zašto, westiji su skloni određenim kožnim problemima, a to su:

• suha koža,
• vruća mjesta na koži,
• iritirana i crvena koža,
• koža koja se ljušti,
• kožne alergije.

Ponekad može biti teško nositi se s prije navedenim stanjima, pa često iz tog razloga mnogi vlasnici westija napuštaju svoje ljubimce. Kako god, mnoge je probleme s kožom lako rano prepoznati, i mnogo je načina za njihov tretman i liječenje ako se na vrijeme posjeti veterinara.


Suha i nadražena koža

Vjerojatno je najčešći problem za westije suha i nadražena koža. Simptomi ovog stanja su perutanje kože kad dirate psa (vidljivo okom dok pas leži na kauču, tepihu i sl.), crvena područja kože i druge diskoloracije i osjetljivost kože. Možete primjetiti kako se pas češe, grize ili žvače dijelove kože. Takvo ponašanje još više pogoršava stanje i ne pomaže u ozdravljenju.
Medicinski šamponi pomažu u većini ovih slučajeva. Dostupni su samo uz veterinarski recept, tako da psa morate odvesti na pregled.


Kožne alergije

Drugi česti problem kod westija su kožne alergije. Alergijske reakcije na hranu, čestice u zraku i druge alergene mogu dovesti do kožnih promjena (otvorenih rana ili drugih neugodnih i bolnih simptoma). Westiji naginju alergijama na žitarice i neke druge sastojke u psećoj hrani.. Najbolji način kojim ćete spriječiti pojavu alergija ovog tipa je davanje uravnotežene i kvalitetne prehrane Vašem westiju. Veterinar Vam može preporučiti pravilan izbor hrane.
Ako mislite da pas pati od alergijske reakcije, najbolje je da ga odvedete veterinaru na testiranje. Jednom kada se točno utvrdi na što je alergičan, možete poduzeti daljnje korake kojima ćete alergen odstraniti iz okoline Vašeg ljubimca.

Šampon za suho pranje pasa

Iako psi ne pokazuju toliko odbojnost prema vodi poput mačaka, mnogi vlasnici pasa su otkrili da je suhi šampon za pse korisna alternativa standardnom šamponu u čišćenji i održavanju higijene pasa. Suhi šamponi se mogu koristiti za smanjenje mirisa životinje i ne zahtijevaju potpuno kupanje vodom. Suhi šamponi ne očiste psa onako dobro kako ga možete oprati vodom, ali su odličan način za brzo čišćenje ljubimca i njegovu prihvatljivu higijenu između kupanja vodom i pravim šamponom.


Kako djeluje šampon za suho pranje

U šamponima za suho pranje se nalazi soda bikarbona ili kukuruzni škrob koji sakupljaju prljavštinu sa dlake i kože psa. Također odstranjuju neugodne mirise koji se mogu pojaviti na tijelu psa. Rezultat  korištenja takvog šampona je sjajna dlaka i čistije tijelo.
Iako suhi šampon zahtijeva minimalno čišćenje, još uvijek ih je najbolje koristiti vani, jer puder može doći na namještaj ili tepih ako psa čistite unutra. Sam proces kupanja obuhvaća početno češljanje kojim se odstranjuje veća nečistoća, i nakon toga slijedi tretman šamponom (koji je uglavnom poput pudera). Utrljavanje šampona u dlaku osigurava temeljitije čišćenje. Neka šampon ostane par minuta na psu (i on bi trebao biti miran za to vrijeme) i nakon toga prah jednostavno očetkajte s psa i istrljajte s ručnikom kako bi maknuli višak šampona s dlake.


Šampon za suho pranje pravi manje nereda, i pranje psa njima je puno lakše. Traži samo nekoliko minuta i većina pasa uživa u proceduri. Nisu skupi, a možete ih napraviti i kod kuće. Štite kožu psa od infekcija do kojih može doći neredovitim kupanjem i održavanjem higijene.


Ograničenja šampona za suho pranje

Takve šampone ne treba koristiti na psima s otvorenim ranam na koži, iritacijama kože ili parazitima. Ova stanja zahtijevaju specijalne medicinske šampone koje možete nabaviti kod veterinara. Suhi šampon može izazvati dodatnu iritaciju i bol na ozljedama.
Standardni šamponi su učinkovitiji u čišćenju pasa od suhih šampona. Iz tog razloga, veterinari ne preporučuju samo njihovo korištenje. Psa bi trebalo kupatri barem jednom mjesečno, a u međuvremenu koji put okupati ga suhim šamponom.
Neki su psi alergični da suhe šampone. Ako primjetite neobične fizikalne znakove ili reakciju nakon tretmana suhim šamponom, prestanite s njegovom upotrebom i konzultirajte veterinara.

Topli kaput za psa

Ako ste vlasnik psa koji želi povesti obiteljskog ljubimca na obiteljski odmor u hladnije krajeve, topli kaputići za pse su idealni kako bi i četveronožnom članu obitelji bilo ugodno.

Kaputići za pse dolaze u raznim dizajnima i bojama. Neki su za estetski izgled, drugi su za posebne potrebe poput održavanja psa toplim, suhim, toplim i suhim, ili su dizajnirani za upotrebu po snijegu ili kiši. Pošto je izbor vrlo raznolik, dobro je unaprijed znati što tražite ovisno uvjetima na kojima će pas boraviti.

Kaputići dolazi u raznim oblicima. Postoje kaputi poput prekrivača koji pokrivaju bočne dijelove tijela, leđa i prsa, a ostatak tijela je otkiven. Druga vrsta pokriva u potpunosti tijelo psa, pa i njegove četiri noge. Neki čak imaju i kapuljače.

Ovisno o vremenskim uvjetima kojima će pas biti izložen, kao i o prirodnoj dlaci kojom je pas pokriven (kratkodlaki - dugodlaki psi) izabrat ćete deblji ili tanji kaputić.

• Za hladno vrijeme bit će dovoljan tanji kaputić, podstavljen i da dobro izolira tijelo od hladnoće. Treba biti vjetrootporan kako bi održao toplinu tijela i podstavljen s obje strane (vanjske i unutarnje).
• Za kišno, hladno vrijeme potrebno je otići korak dalje. Pronađite kaputić s vodonepropusnim vanjskim slojem. Ako nabavite za kišno vrijeme kaputić koji nije za kišu, ne samo da ga kiša može oštetiti, već se kaputić i napije vodom. Takav mokar kaput onda naliježe na kožu i dlaku psa,a to nije dobro.
• Za snijeg su vrlo važni toplina i punjenje kaputa. Snijeg se lako nakuplja i zadržava na dlaki psa, prvo između prstiju na nogama, po nogama i po trbuhu. U tom slučaju je najbolji kaputić koji pokriva cijelo tijelo psa. Također, možete razmisliti o vrsti čizmica koje prekrivaju šape psa, jer psima isto kao i ljudima mogu nastati promrzline na šapama.

Također možete potražiti kaputić koji ne skuplja mirise, pa za par mjeseci korištenja nećete imati smrdljivi kaputić. Neki mogu biti i hipoalergenski, za pse koji su skloni alergijama.
U potrazi za pravim kaputom, vidjet ćete da su neki teži i robusniji, a drugi lakši i tanji. Mnoge predimenzionirane jaknice su neugodne psu za nositi, pogotovo ako na njih nije naviknut. Može se dogoditi da pas odbija hodati i kretati se s kaputom na sebi, a u nekim slučajevima može ju pokušati i strgnuti sa sebe.
Tanji kaputi, pogotovo oni koji pokrivaju cijelo tijelo, su korisni kod pasa kojima cijele neke ozljede i kod pasa koji su nedavno bili na operaciji. Ponekad je takav kaput jednostavnije rješenje prekrivanja rane nego stavljanje neudobne elizabetinske ogrlice na psa.

Ideje za vježbu pasa

Psu je vježbanje vrlo važno i bitno za održavanje zdravlja. Vježbom pas održava tonus mišića i smanjuje se šansa da dođe do nakupljanja viška kilograma. U prosjeku, svaki pas treba 30 minuta vježbe na dan. Možete misliti kako je psu dovoljna dnevna šetnja, ali to je istina jedino ako je pas malen. Veće pasmine trebaju više vježbe. Dolje su navedene neki načini vježbanja psa.

Kao što je već napisano, svi psi trebaju vježbu. Ako pas već ima previše kilograma, bit će Vam potreban plan vježbanja kojim ćete pomoći psu da se rješi par kilograma viška. Kako bi izgubio kile, morate psu izabrati vježbe jačeg intenziteta.


Trčanje s psom

Mnogo vlasnika pasa odabire trčanje. Ono je dobro i za ljude i za pse. To je aktivnost koju možete raditi zajedno sa psom svakog dana. No, morate uskladiti svoj tempo prema sposobnostima psa, i paziti da vrijeme koje provedete trčeći ne prijeđe potrebno vrijeme vjžebanja za psa. Počnite s kraćim periodima trčanja, jer ne može od prvog dana trčati na duge staze.


Vožnja biciklom

Možete navesti psa da trči uz bicikl dok ga Vi vozite. Pazite da je uzica kojom je pas vezan labava. Morate znati odabrati i pravu brzinu, tako da Vas pas može pratiti. Alternativa biciklizmu je rolanje, a da pas i dalje trči uz Vas.


Plivanje

Plivanje je aktivnost u kojoj većina pasa uživa, no ako nemate u blizini bazen ili jezero, pas neće imati mogućnosti često plivati. Možete kupiti dječji bazen i koristiti ga za psa. Plivanje je odlična aktivnost za one pse koji imaju problema sa zglobovima.


Planinarenje s psom

Ako volite planinariti, povedite psa sa sobom. Planinarenje je kompleksna vježba, jer na putu može biti mnogo prepreka koje psi obično vole. Na planinarenje uvijek uzmite vodu i hranu ako planirate biti u prirodi dulje vrijeme. Male pse nije dobro voditi na dugo planinarenje.


Traka za trčanje i pas




Ako vrijeme ne dopušta da psa izvedete u šetnju ili na trčanje, možete nabaviti traku za trčanje u zatvorenoj prostoriji. Ona može prižiti psu dovoljnu količinu vježbe na dan. Naučite se kako upravljati trakom i dajte vremena životinji da se na nju nauči. Uvijek nadgledajte psa dok vježba, jer se može ozlijediti.

Cjepivo protiv gripe za pse

Cjepivo protiv influence je tek nedavno razvijeno. Vrlo je jako cjepivo koje može pomoći u kontroli gripe kod pasa. Poznata je kao H3N8 i uzrokuje infekcije kod pasa i dišne bolesti.

Virus pseće gripe je novija vrsta virusa i dosta je zarazna. Široko je rasprostranjen u nekim država SADa. Vrijeme inkubacije virusa je 7 do  10 dana, a bolest traje oko 2 do 3 tjedna. Gotovo pola zaraženih pasa ima blaže simptome, a kod nekih se javljaju i ozbiljniji, te sekundarne infekcije poput upale pluća. Infekcija se češće javlja u skloništima pasa, uzgajivačnicama i veterinarskim bolnicama u kojima bude smješteno mnogo pasa.


Simptomi gripe:

• gubitak apetita
• nedostatak energije
• vrućica
• iscjedak iz nosa
• kašalj

Cjepivo

Nedavno razvijeno cjepivo usporava širenje ove bolesti i ozbiljnost njenih simptoma. Može također smanjiti pojavnost bolesti i spriječiti komplikacije poput upale pluća. Kako god, ne spriječava psa da unese virus u organizam. Cjepivo je uspješno testirano na psima i vidjelo se da ga psi dobro podnose.
Cjepivo bi se trebalo davati psima za koje se pretpostavi da će doći u kontakt s tim virusom. Ne treba procjepljivati sve pse, ali o tome se lako dogovorite sa svojim veterinarom.

Cjepivo se može dati zdravim psima koji su stariji od 6 tjedana. Pošto cjepivo smanjuje izraženost simptoma, cjepljeni psi imaju smanjenu količinu iscjedka iz nosa i oka, uz smanjeno kašljanje, kihanje i blažu depresiju. Cijepljeni psi rjeđe razvijaju sekundarnu upalu plića i mogu širiti infekciju kraći period. Cjepivo se daje u dvije doze (subkutano, pod kožu) u razmaku os dva do četiri tjedna. U svakoj dozi bi trebao biti 1ml cjepiva. Pas se može docijepiti nakon godine dana, i tada je potrebna samo jedna doza. Cjepivo za pse protiv gripe proizvodi Intervert/Schering Plough korporacija za životinjske bolesti i sadrži male količine umrtvljenih virusa influence. Cjepivo ne može uzrokovati dišne infekcije.

Simptomi pseće gripe

Iako je gripa kod pasa rijetko fatalna, prepoznavanje simptoma od Vaše strane i strane veterinara skraćuje period bolesti. Liječenje ovisi o broju i ozbiljnosti znakova gripe.


Simptomi

Većina pasa koji su se zarazili virusom gripe imaju kliničke znakove bolesti koji se ne javljaju samo kod gripe. Zbog toga se gripa često zamijeni s drugom bolesti. No znakovi i simptomi gripe mogu trajati duže vrijeme.
Blaži simptomi uključuju:

• kašalj
• curenje iz nosa
• gusti iscjedak iz nosa.

 Kašalj uglavnom traje u periodu od 10 do 21 dana. Ozbiljni oblik gripe je praćen sljedećim simptomima:

• visokom temperaturom
• simptomima koji se vežu uz rane dtadije upale pluća.

Stoma smrtnosti je niska, i kreće se izmešu 5 i 8%, ali to ne znaći da se ne morate javiti veterinaru čim promjetite i blaže simptome.

Kašalj se uglavnom prvi primjeti i kao takav nije vrlo ozbiljan problem. Psa treba ispravno i zdravo hraniti i utopliti ga. Ako primjetite gusti iscjedak iz nosa, trebate zvati veterinara. U tom stadiju pas bi trebao početi uzimati antibiotik širokog spektra. On služi kako bi se spriječilo nastajanje sekundarne infekcije poput upale pluća. Psu cijelo vrijeme treba biti dostupa svježa voda. Antibiotike mu dajte redovito (nemojte preskakati doze).


Dijagnoza

Najučinkovitiji način za dijagnosticiranje vode je testiranje krvi. Njime se provjerava ima li u krvi dovoljno antitijela za borbu protiv virusa influence. Drugi testovi uključuju analizu brisa grla i izolaciju virusa iz tkiva pluća.


Prirodno liječenje gripe

U ovom trenutku nema lijeka kojim se suzbija ili spriječva infekcija virusom gripe kod pasa. No postoje načini kojima se mogu olakšati simptomi. Među onima koji imaju obećavajuće rezultate, ekstrakt sjemenki grejpfruita je najučinkovitiji bez nuspojava. Ekstrakt se psu vrlo lako daje dodavanjem u vodu koju pas pije. Drugi prirodni lijekovi koji se mogu koristiti u liječenju gripe su ekstrakti šipka, primorskog bora, pjeskavice, morske trave i divizme.

Ovi ekstrakti pomažu u borbi protiv respiratornih infekcija i ujedno ojačavaju imunološki sustav. Iako se oslonite na prirodne lijekove u liječenju pseće gripe, to ne znači da ne trebate kontaktirati veterinara u slučaju bolesti.

Gripa kod pasa

Pseća gripa je tip gripa koji se javlja samo kod pasa. Vrlo je zarazna, no većina odraslih pasa se oporavi od bolesti. Može biti smrtonosna kod štenaca i vrlo starih pasa.


Uzročnik i način prijenosa

Pseća gripa je uzrokovana virusom influence tipa A, subtip H3N8. Vrlo je zarazna i širi se zrakom kada pas kašlje ili kiše. Lako se prenosi među psima koji žive na manjem zajedničkom prostoru, npr. u skloništima. Pojavila se tek nedavno, tako se svi psi mogu njome zaraziti. Niti jedan pas, osim onog koji je gripu prebolio, nema prirodni imunitet prema ovoj bolesti i cjepivo još ne postoji.
Psi koji ne borave u malom prostoru s drugim psima, imaju mnogo manji rizik od oboljenja.


Simptomi gripe kod pasa

Kao što je već napisano, gripa je zarazna bolest, no 50% pasa koji se zaraze virusom, infekciju će rješiti bez razvitka simptoma. Simptomi gripe su nalik simptomima drugih respiratornih bolesti, i uključuju težak kašalj. Ostali simptomi su kihanje, iscjedak iz nosa i letargiju. Kod psa se može pojaviti i bol u zglobovima i vrućica. Pseća gripa je zarazna, stoga nemojte dopustiti svom psu druženje s ostalim psima koji kašlju ili kišu. Isto tako, ako Vaš pas kiše ili kašlje, izolirajte ga od drugih pasa dok se ne oporavi.


Dijagnoza i liječenje

Ne postoji dijagnostički test kojim se može utvrditi da pas boluje od gripe. Veterinar može napraviti rtg snimanje kako bi utvrdio opseg kongestije (suženja) i ozbiljnost upale dišnih puteva.
Liječenje se bazira na ublažavanju simptoma, pošto nema lijeka. Hladnim kupkama možete spustiti povišenu temperaturu tijela svog psa. Ako je došlo do razvitka sekundarne infekcije pluća, npr. bakterijske upale pluća, psu se mogu davati antibiotici.

Veterinar može preporučiti korištenje oseltamivira, antivirusnog lijeka koji se koristi u humanoj medicini, ali samo u ranim fazama bolesti ima koristi. Može spriječiti ponovnu infekciju kod pasa koji su već preboljeli ovaj tip gripe.

Uz liječenje, većina pasa se oporavi unutar 10 do 30 dana. Štenad i stari psi su u riziku od smrtnog ishoda. Isto tako, psi koji razviju sekundarnu bakterijsku infekciju imaju veću smrtnost. Ti psi se moraju hospitalizirati, uz davanje infuzije i druge pomoćne terapije.

Većina pasa se ipak oporavi od gripe i imuna je na nju barem u periodu od dvije godine. Stopa smrtnosti od ove bolesti iznosi između 5 i 8%.

3 mjere za sprječavanje pojave bolesti kod pasa

Kako bi smanjili mogućnost obolijevanja psa, provodite ova tri jednostavna koraka. Čista okolina može spriječiti uobičajene zdravstvene probleme.

Smanjite količinu prašine i alergena
Smanjite količinu prašine na minimum u prostoru u kojem Vaš pas boravi. Alergijske reakcije na prašinu i prljavštinu mogu uzrokovati probleme sa kožom i disanjem. Također, u prašini se mogu naći određeni virusi koji uzrokuju infekcije. Redovno usisavajte i koristite ovlaživač zraka u vrlo suhoj okolini.

Smanjite izloženost parazitima
Mnogi crijevni paraziti se mogu širiti kroz kontaminirani izmet. Regularno čišćenje dvorišta od izmeta smanjuje mogućnost da pas s njima dođe u kontakt. Sakupite i odstranite izmet barem dva puta tjedno. U određenim područjima možete iznajmiti servis koji se time bavi.

Redovito čistite
Vlažna okolina osigurava povoljne uvjete za rast gljivica i plijesni. Redovito čistite i dezinficirajte vlažna područja. Koristite ventilator kako bi osigurali potpuno sušenje prostora. Možete koristiti i odvlaživač zraka. Redovito kontrolirajte sve električne vodove i žice. Otklonite bilo koji uređaj koji pokazuje znakove oštećenja.

Hidroterapija kod pasa

Jednostavno definirajući, hidroterapija je korištenje vode kao načina liječenja kod pasa. Uglavnom se koristi kao pomoć u oporavku prije i nakon operacija, kao što se može koristiti i za općenito poboljšanje zdravlja kod psa.


Hidroterapija kao lijek

Fizikalna terapija se smatra vrlo učinkovitom, iako se mnoga stanja mogu pogoršati kada se forsira vježbanje s opterećenjem. Neke od tih osjetljivih bolesti uključuju osteohondritis dissecans, displaziju kukova, luksiranu patellu, kroničnu degenerativnu radikulomijelopatiju, i ozljede koje oštećuju ligamente.
Dodavanje opterećenja tijekom vježbanja je osjetljivo područje i može predstavljati rizik od pogoršanja postojećeg stanja, kao i od nastajanja novih ozljeda. Opterećenje u okruženju vode smanjuje rizike fizikalne terapije i osoba koja ju provodi ne mora brinuti da će dodati preveliko opterećenje na područja tijela koja to ne mogu podnijeti.


Izgled bazena

Dizajni bazena koji se koriste u hidroterapiji variraju, ali u najviše slučajeva izgledaju poput normalnih bazena. Voda se grije jer je otkriveno kako pas ima koristi od tople vode koja okružuje njegove mišiće. Postoje razne rampe preko kojih pas lako ulazi u bazen, i uzica na koju se priveže kako bi ostao u željenom položaju u bazenu. Voda se klorira ili pročišćava na neki drugi način. Neki bazeni imaju mogućnost stvaranja dodatnog otpora kako bi pas morao jače plivati.


Povijest hidroterapije kod pasa

U liječenju ljudi, hidroterapija se koristi još od davnina, a isto tako se dugo koristi i u liječenju konja. Kod trkaćih konja pomaže i liječi ozljede nogu. Kako je bila korisna kod konja, odlučilo se isprobati njene prednosti i kod pasa. I pokazala se kao vrlo uspješna.


Koristi hidroterapije

Dokazano je da hidroterapija ubrzava proces oporavka nakon operacija i usporava progresiju bolesti i stanja koje izazivaju degeneraciju. Također se može provoditi i prije operacije kako bi se ojačala snaga i održalo fizičko stanje prije nego pas dođe u situaciju da vježba normalno kao inače. U ozbiljnim slučajevima prirođenih anomalija kod pasa koji su još premladi za operaciju, može koristiti za sprječavanje pogoršanja stanja do operacije.
Ozljede kralježnice mogu utjecati na motoričke funkcije i jednostavno se mogu liječiti hidroterapijom. Tijekom sporog oporavka živaca, može pružiti podršku u liječenju i omogućiti psu da vježba bez neugode.
Hidroterapija smanjuje težinu na zglobovima, pa ako je Vaš pas pretežak i težina mu jako opterećuje zglobove, to je način da mu omogućite vježbanje bez bolova u zglobovima.

Uzroci bolova u kukovima kod pasa

Kad pasa se bol u kukovima može pojaviti zbog starosti, bolesti ili nasljedstva. Artritis i displazija kukova su dva glavna uzroka boli. Artritis je upala zglobova praćena boli, javlja se kod bilo koje pasmine, veličine, spoli i dobi psa. Displazija kukova je nasljedna bolest oja utječe na rast, formiranje i razvoj kuka i češće se javlja kod nekih pasmina.


Bolesti koje uzrokuju bolne kukove

Artritis je vodeći uzrok, pogotovo kod starijih pasa. Neki simptomi su:

• hromost
• osjetljivost zglobova
• natečenost oko zglobova
• upala
• otežano sjedenje, ležanje, ustajanje, penjanje ili skakanje
• polagani pokreti
• otpor prema hodanju, igri ili hodu po stepenicama
• ukočenost
• promjena u stavu
• vrućina u zahvaćenom predjelu
• bol oko zglobova

Displazija kukova je češća kod određenih vrsta pasa, što ukazuje na to da je stanje vezano uz naslijeđe.


Bol u kukovima se može razviti u starosti

Kako pas stari, stanice se ne obnavljaju tako brzo i isto kvalitetno kako su se obnavljale u mladosti psa. Tako oštećenja nastaju na svim tkivima, mišićima, kostima, stanicama, zgobovima i hrkavicama. Kada se hrskavica u kukovima potroši, kosti se međusobno dodiruju i ti dodiri uzrokuju bol.


Liječenje problema s kukovima

Nekoliko lijekova se koristi za smanjenje boli u kukovima, uključujući glukozamin i hondroitin. Oba ova enzima se prirodno proizvode u tijelu jer su vrlo važna u formiranju i održavanju ligamenata, noktiju, tetiva i hrskavice. Hondroitin blokira enzime koji razaraju hrskavicu, a glukozamin pomaže u proizvodnji i obnovi hrskavičnog tkiva. U starosti i bolesti, tijelo ne može prozvesti dovoljno glukozamina. Ovim lijekovima se mogu pridodati i nesteroidni-protuupalni lijekovi (NSPUL) kako bi se smanjila upala, no njihovo korištenje se mora nadgledati kako bi se na vrijeme uočila bilo koja nuspojava.
NSPUL potiskuju ciklooksigenazu u organizmu koja uzrokuje bol i upalu zglobova. Jedan od najčešće korištenih NSPUL-a je aspirin (andol). Uobičajene nuspojave NSPUL-a su letargija, depresija, gubitak apetita, proljev, promjene u stolici, svrbež kože, promjene u navikama uriniranja i povraćanje. Česti rizici korištenja NSPUL-a su oštećenje bubrega, problemi s jetrom, ulceracije, probavno krvarenje i perforacije probavnog trakta. NSPUL prepisuje veterinar i često se prati životinja radi eventualne pojave neke od nuspojava.
Ako NSPUL ne djeluju, tada veterinar može propisati kortikosteroide, poput dexamethasona ili prednisona. Njihova upotreba nosi ozbiljne rizike za oštećenje bubrega ili njihovo zatajenje, oštećenje kože, želučane čireve i ulceracije, pogotovo ako se upotrebljavaju duže vrijeme. Drastično umanjuju bol i upalu zglobova, poboljšavaju oštećenu hrskavicu i smanjuju gubitak koštane mase.

Liječenje displazije kukova kod starih pasa

Liječenje displazije kukova može biti na kirurški ili nekirurški način. To je progresivna bolest koja se primerno nasljeđuje genetski. U mladosti psi mogu biti bez simptoma, a oni se mogu pojaviti kako pas stari. Glavni znakovi su slabost i cviljenje kada je pas u boli.

Kod displazije dolazi do degeneracije zgloba i njegovih struktura, što opet uzrokuje malformaciju kuka.Jednom kada kost dođe u dodir sa zglobnom čašicom (a hrkavica između je nestala), čašica se stanjuje, ligamenti se rastežu, stvaraju se sitne pukotine u kosti i rezultiraju bolnim artirtisom.


Kirurško liječenje

Tri su opcije u kirurškom liječenju;

1. Rekonstrukcija radi stabilizacije kuka, koja zaustavlja povećanje labavosti zgloba. Najučinkovitija je u ranim fazama bolesti.
2. Ostranjenje glave bedrene kosti, čime se uspješno sprječava njen sudar sa čašicom. Manje je učinkovita i jeftinija alternativa ugradnji umjetnog kuka, no može biti od koristi brojnim psima.
3. Ugradnja umjetnog kuka, kojim se zamjenjuju prirodne kosti umjetnima i potpuno vraćaju funkciju kuka. Uspješnost je oko 90%. Najučinkovitija metoda kod težih, starijih pasa.

Nekirurško liječenje

Ove metode liječenja pomažu psu bez obzira je li on operiran ili ne.

• Aspirin / codein kombinacija, fenilbutazon, glikozaminoglikani i kortikosteridi propisani od veterinara. Nemojte psu davati aspirin ako to veterinar nije odobrio.
• Umjerena vježba koja ojačava mišiće koji drže slabe kosti. Dobar izbor je hodanje, plivanje, sporije trčanje. Izbjegavajte akrobatske vježbe poput igranja s frizbijem i skakanje.
• Laganija prehrana.
• Topli, mekani krevet.
• Boce s toplom vodom stavljene na bolne kukove. Nemojte koristiti električna grijala tijela zbog mogućih opeklina.

Prognoza displazije kukova kod pasa

Displazija kukova kod pasa je uzrokovana kada kroz neko vrijeme u samom zglobu dođe do degenerativnih promjena, progresivnog gubitka hrkavice i značajne boli. Često ovo stanje psi naslijede genetski i češće su zahvaćeni psi velikih pasmina. Teško je spriječiti njen nastanak i još teže ju je liječiti. Vrlo je čest uzrok artritisa kod pasa.


Znakovi displazije kukova:

Iako se ovo stanje može pojaviti kod svih pasa, najčešće je kod njemačkih ovčara, rottweilera, retrivera, mastiffsa, bernardinaca i doga. Znakovi i simptomi variraju, ali najčešće se javljaju sljedeći:

• smanjena energija i kretanje,
• stalna hromost, često na zadnjim nogama,
• neobičan hod,
• nevoljno ustajanje i hodanje,
• problemi u ponašanju poput cviljenja, gubitka apetita, urinarne inkontinencije ili agresivnosti.

Rano otkrivanje

Ponekad se displazija može otkriti vrlo rano. Psi koji naginju nastanku displazije se mogu podvrgnuti testiranju ili čak u ranoj mladosti pokazuju znakove bolesti. U tom slučaju prognoza je dosta dobra jer kirurška obrada u ranim stadijima spriječava nastanak dugotrajnih posljedica. Imajte na umu da je operacija skupa i poslije nje uvijek može doći do razvitka određenih komplikacija.


Prognoza bolesti

Prognoza ovisi o uznapredovalosti bolesti. Nije još uvijek jasno koji psi obolijevaju od artritisa uslijed displazije, a koji psi će izbjeći ozbiljniju bol i komplikacije. Ako operacija nije opcija, nadzor bolesti može poboljšati daljnju kvalitetu života, no vjerojatno neće izlječiti bolest. Mnogo je načina liječenja ove bolesti koji se mogu uzeti u razmatranje.


 Liječenje

 Kirurško liječenje i ugradnja umjetnog kuka je metoda koja ima najveću uspješnost, no nije uvijek najbolja opcija za psa i Vas. Mnogo je stvari koje možete učiniti kako bi smanjili učinke displazije kukova:

• Nadzor težine - pretilost stvara veliko opterećenje na zglobove koji zahvaćeni ovom nasljednom promjenom. Psu stoga održavajte tjelesnu težinu u normali izbjegavanjem masne hrane, pretjeranim hranjenjem i izbjegavanjem nezdravih poslastica.
• Promjene u prehrani - kako bi pomogli pretilom psu potrebne su promjene u prehrani. njima možete i poboljšati funkciju imunološkog sustava u borbi protiv upala, te na taj način produžiti zdravlje hrskavica i zglobova.
• Vježba - fizička aktivnost je višestruko korisna. Psi koji imaju predispoziciju za displaziju kukova trebaju vježbati na dnevnoj bazi.
• Nadomjesci - uvođenje vitamina i dodatnih hranjivih tvari u prehranu psa može imati značajan učinak na poboljšanje stanja. Glukozamin i hondroitin se često preporučuju za pse s displazijom.
• Lijekovi - konvencionalni lijekovi mogu smanjiti bol vezanu za nasatank artritisa.

Uzroci displazije kukova kod pasa

Displazija kukova je stanje koje se opisuje kao dislokacija kuka, kada kost ne priliježe savršeno u zglobnu čašicu. To stanje uzrokuje bol i pas ne može izvoditi određene pokrete. Uzroci ovog stanja mogu biti nasljedni, zatim različite ozljede ili pretilost.


Uzroci displazije

Displazija kuka se obično vidi kod pasa starijih od dvije godine, no i mlađi psi smogu biti pogođeni ovom bolesti. Određene pasmine, pogotovo velike, češće obole od displazije. Pas sa displazijom ima netečene zglobove zbog toga što femur ne naliježe savršeno u zglobnu čašicu. Displazija obično praćena s boli i smanjenom funkcijom udova. Uzroci:

• nasljedni uzroci i pasmina,
• abnormalni razvoj kostiju tijekom rasta (npr. zbog davanja psu nekih nadomjestaka za zglobove tijekom rasta),
• sterilizacija psa prije nego dovoljno sazrije,
• ozljede kostiju kuka,
• pretilost (težina psa previše opterećuje zglob).

Prevencija displazije kukova

Kako bi se spriječio nastanak ove bolesti potrebno je znati što ju uzrokuje. U nekim slučajevima ne može se prevenirati.
Nemojte mladom psu davati nadomjestke za bolji razvoj kostiju i zglobova, osim ako Vam to nije preporučio veterinar. Ako ih i preporuči, strogo se pridržavajte doze.
Nemojte sterilizirati psa prije nego dođe u zrelu dob i potpuno se razvije. S veterinarom utvrdite točnu starost psa. Ako imate ženku, možete ju sterilizirati nakon prvog krvarenja (tzv. menstruacije). Ono je znak da e ženka sazrijela i da su joj se kosti dovoljno razvile.
Pobrinite se da pas dobiva kvalitetnu hranu i da ne jede više nego mu je potrebno (ovisno o aktivnosti). Također, psu morate osigurati dnevno vježbanje i kretanje.
Zbog činjenice da displazija kukova može biti nasljedna, može se spriječiti njeno širenje tako da se ne pare one jedinke koje su od nje oboljele.
Pas kod kojega se pojavila displazija kukova treba biti što prije steriliziran, ali ne prije nego završi rast i razvoj.


Liječenje

Ako je Vaš ljubimac obolio od displazije kukova, trebat će mu Vaša potpora i liječenje, kako bi mu se poboljšala ili održala pokretljivost.
U nekim slučajevima preporuča se operacija, i to je vjerojatno jedini način na koji se pas može izlječiti.
Operacija nije izbor ako ju ne možete priuštiti psu zbog toga što je to skupo rješenje. U to slučaju psu možete osigurati lijekove protiv bolova i neke druge preparate. Steroidi mogu poboljšati stanje kod psa smanjujući upalu i kontrolirajući bol.
Ako pas ima previše kila, preporučit će Vam se stroga dijeta.
Možete i izmjeniti izgled Vašeg doma, tako da određena područja postanu dostupnija za psa. Probajte na stepenice postaviti rampe.

Komplikacije dijabetesa kod pasa

Dijebetes je endokrina bolest koja se može pojaviti kod pasa. Diabetes mellitus se može opisati kao nedostatak inzulina, hormona koji je bitan u metabolizmu šećera. Diabetes insipidus je uzrokovan nedostatkom vasopresina, hormona koji pomaže bubrezima apsorbirati vodu i rjeđe se javlja od diabetesa mellitusa. Obje vrste dijabetesa mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije kod pasa i treba ih liječiti.


Dijabetička ketoacidoza

Nastat će ako se dijabetes ne liječi ili terapija inzulinom ne djeluje. Organizam psa počinje razgrađivati masnoće i stvara ketone. Šećer ne može ući u stanice i nastaje hiperglikemija. Dijabetička ketoacidoza se može razviti naglo, ali važno je da vlasnici pasa znaju prepoznati neke simptome:

• gubitak težine,
• slabost,
• nagla sljepoća,
• nezasita glad,
• pretjerana žeđ,
• učestalo mokrenje,
• dehidracija i povraćanje.

Dijabetiča ketoacidoza je ozbiljna komplikacija i hitno veterinarsko stanje koje zahtijeva brzo i agresivno liječenje. Većina pasa se oporavi nakon ispravnog liječenja.


Katarakta

Nažalost, mnogi psi koji boluju od dijabetesa razviju kataraktu i oslijepe brzo nakon postavljanja dijagnoze. Visoka koncentracija šećera u krvi uzrokuje zamućenje leće oka, i može tako dovesti do sljepoće. Uobičajeno liječenje katarakte uključuje operaciju nakon koje se mnogim psima vid povrati.


Uveitis i glaukom

Katarakta češto uzrokuje i curenje proteina u očnu jabučicu, i posljedica toga je upala, tj. uveitis. Ako se uveitis ne liječi, vrlo lako prelazi u glaukom ili uzrokuje odlijepljenje mrežnice. Ako se bilo koje od ovih stanja razvije, komplikacije s vidom će biti trajne. Ako se kod psa razvije uveitis, nije moguća oparcija katarakte, jer je puno veća šansa za nastanak postoperativnih komplikacija.


Oslabljeni imunološki sustav

Pas s dijabetesom lako oboli do rekurentnih (povratnih) infekcija, jer je visoka koncentracija šećera u krvi vrlo atraktivna okolina za bakterije. Nadalje, bakterije dodatno povećavaju razinu šećera u krvi, i stvara se jedan začarani krug. Česte infekcije kod pasa s dijabetesom su infekcije prostate, kože, upala pluća, infekcije urinarnog trakta i druge. Pse koji boluju od dijabetesa treba stalno nadgledati kako bi se što prije otkrila eventualna infekcija i krenulo u brzo liječenje.


Dijabetička neuropatija

Oštećenje živaca može nastati zbog visokih razina glukoze u krvi, i ono često uzrokuje slabost u stražnjim nogama pasa. Vrlo lako se ovaj znak zamjenjuje s degenerativnim promjenama koje nastaju zbog starosti psa. Oštećenje živaca može biti prvi od znakova dijabetesa kod pasa.
Kada se uspostavi normalna razina šećera u krvi, ovaj problem uglavnom nestaje.


Prevencija dijabetesa kod pasa

Dijabetes je ozbiljna bolest za pse i može imati životno ugrožavajuće komplikacije. Najbolji lijek za dijabetes je uopće spriječiti njegov nastanak. Mnogo je načina za to. Trebate kontrolirati težinu psa, hraniti ga zdravom i manje masnom hranom, te mu osigurati redovitu vježbu i kretanje.

Zatvor (opstipacija) kod pasa i bundeva

Zatvor kod pasa je problem s kojim se bar jednom u životu susretne svaki vlasnik psa. Zatvor može nastati zbog prehrane, probavnih infekcija, stila života psa, stresa i nekih drugih medicinskih razloga. Bundeva je kućni lijek za liječenje zatvora. Može biti odličan izbor ako zatvor nije došao u ozbiljno stanje i nije uzrokovan drugom bolesti.

Zatvor (opstipacija) je stanje u kojem pas nije defecirao duže od 48 sati. U prosjeku, psi vrše "veliku" nuždu jednom do dva puta dnevno, ovisno o tipu prehrane. U većini slučajeva zatvor se rješava kućnim lijekovima bez pomoći veterinara.
Međutim, ako se stanje psa kompleksno (npr. crijevna okluzija), poptreba je intervencija veterinara.


Bundeva kao lijek

Bundeva je izvrsna pomoć u liječenju zatvora ako ste sigurni da to stanje kod Vašeg psa nema ozbiljan uzrok. Bundeva je bogata vlaknima, koji su vrlo korisni u situacijama kada pas pati od proljeva ili zatvora. Vlakna bi trebala biti redovno prisutna u psećoj ishrani, no kada je već došlo do zatvora potrebno ih je nadoknaditi pripravcima.
Nabavite svježu bundevu, ogulite ju i naribajte i ponudite psu. Ako je pojede, imat će laksativan učinak. Količina koju smijete dati psu je najviše 5 čajnih žličica, dva puta na dan. Ako mu dajete više, može uzrokovati proljev.
Neki ljudi više vole skuhati bundevu i dati ju takvu psu.
Možete psu ponuditi i konzerviranu bundevu, no ona mora biti bez dodanih šećera. Konzervirana bundeva može sadržavati neke konzervanse koji mogu kod psa izazvati probavne smetnje, tako da obratite pozornost i na to. Možda je ipak najbolji izbor pronaći svježu bundevu i pripremiti je kod kuće.
Liječenje bundevom bi trebalo pokazati svoje rezultate unutar 24 sata. Suhi izmet u crijevima će apsorbirati vlagu iz bundeve i vlakna će pomoći da se eliminira iz organizma.
Ako pas nakon ovakvog tretmana ne defecira, najbolje je otići do veterinara, jer u podlozi možda leži ozbiljniji problem.


 Alternativno liječenje

 Ako u kući nemate bundevu, postoje drugi prirodni sastojci koji pomažu u rješavanju zatvora:

• maslinovo ulje
• riblje ulje
• zobena kaša.

Kod zatvora, psu morate osigurati dovoljno tekućine kako bi stimulirali rad crijeva i spriječili dehidraciju.

Metronidazol u liječnju zatvora kod pasa

Metronidazol se kod pasa koristi za liječenje raznih bakterijskih i parazitskih infekcija. Bakterije i paraziti su među najčešćim uzrocima zatvora - opstipacije. U tom slučaju većina veterinara propisuje metronidazol. Ovaj lijek nije uvijek najbolji izbor za Vašeg psa, jer to ovisi o situaciji i drugim lijekovima koje pas trenutno uzima.


O metronidazolu...

Metronidazol je primjer lijeka koji djeluje protiv parazita i kao antibiotik protiv bakterija. U SAD-u je metronidazol je odobren za korištenje samo kod ljudi od, a ne u veterinarskoj medicini. Međutim, zbog činjenice da zadovoljava neke određene kriterije, veterinar ga može legalno prepisati psu pod određenim okolnostima.
Metronidazol je učinkovit protiv giardie, trihomonasa i drugih sličnih bakterija. One uvijek uzrokuju probavne probleme kod pasa, pa tako i zatvor. Metronidazol ih eliminira iz organizma, a probavni sustav životinje može polako vratiti svoju normalnu bakterijsku floru potrebnu za funkcioniranje crijeva.


Nuspojave i rizici

Metronidazol može izazvati neke nuspojave poput:

• bolesti jetre i njeno oštećenje,
• neurološka stanja,
• letargiju,
• općenitu slabost,
• gubitak apetita i težine.

Ovaj lijek nije siguran za dugotrajno uzimanje. Dugotrajne posljedice nisu poznate kod pasa, pa iz tog razloga lijek se ne preporuča dugo koristiti. Pretpostavlja se da bi posljedice  mogle biti ozbiljna oštećenja jetre i neurološki poremećaji od kojih nekih mogu biti nepovratni.
Vrlo je važno veterinara informirati o drugim lijekovima koje pas uzima, jer metronidazol u kombinaciji s nekim drugim lijekovima može imati ozbiljne neželjene učinke.


Doziranje metronidazola

Točna doza koju morate davati svom psu primarno ovisi o veličini psa i njegovoj težini. Što je veći pas, češće ćete mu morati davati lijek i pojedinačna doza će biti veća. Važno je da se držite uputa koje Vam je dao veterinar.
Metronidazol dolazi u obliku tableta, kapsula i sirupa. Većina vlasnika ljubimaca preferira tablete jer je njih najlakše psu dati.

Zatvor - opstipacija kod pasa nakon operacije

Zatvor obično prati kirurške zahvate. Razlog su korišteni lijekovi za anesteziju i analgetici koji se daju nakon operacije. Također, organizam psa je smeten zbog posta prije operacije i boli nakon, tako da pas slabo jede i pije dan, dva.
Ako operacija zahtijeva mirovanje psa, to isto može biti uzrok opstipaciji. Pokretljivost crijeva je usko povezana s kretanjem i vježbom. Kada je pas vani u šetnji, vrlo je vjerojatno da će mu biti potrebna pauza za obavljenje "velike" nužde. Dok god pas može izdržati 20 minuta neprekidnog kretanja, izvedite ga u šetnju. To sprječava pojavu zatvora.
Ako dođe do poremećaja u ravnoteži elektrolita kod psa, može kao posljedica nastati zatvor, pogotovo kod starih pasa. Tijekom operacije, psima se često daje infuzija kako bi bili sigurni da mu je u organizmu adekvatna ravnoteža soli i šećera. Kada pas dođe kući, pratite koliko jede i pije. Može imati slabi apetiti prvi dan. Drugi dan ga pokušajte namamiti na jelo konzerviranom hranom jer ona ima jaču aromu i psi ju radije jedu. Dodavanjem par žlica vode u takvu mokru hranu povećavate unos vode u organizam psa.


Lijekovi koji uzrokuju zatvor

Previcox se propisuje nakon operacije da bi se olakšala bol. Njegove učestale nuspojave su krvava stolica, neugoda u želucu i zatvor.
Rimadyl, Novox i Carprofen su protuupalni lijekovi koji kao nuspojavu također mogu imati zatvor. Ponekad se daju nakon operacije kako bi umanjili otečenost zglobova.
Tramadol je isto analgetik. Ima nekoliko nuspojava, a među njima je i gubitak apetita i dezorijentacija. Psi koji uzimaju takve lijekove više spavaju, preskačući obroke i ne piju dovoljno tekućine. Unos vode je vrlo važan u sprječavanju zatvora.


Pomozite psu

Konzervirana bundeva je odličan način dodavanja vlakana u pseću prehranu. Psi vole taj okus, nije skupa i lako se umiješa u hranu. Vrlo često se preporučuje u liječenju zatvora.
Ako prođe nekoliko dana, a od stolice ništa, dodajte u konzerviranu hranu ljuskice indijskog trputca. Pročitajte upute o doziranju u ovisnosti o težini psa. Općenito, dječja doza je pola do jedne žličice na dan. Većina veterinara smatraju da je adekvatna doza čajna žličica na dan za psa od 30kg. Nakon što pojede obrok sa tim ljuskicama pobrinite se da pas popije dovoljno vode.
Voda u kojoj se kuhala govedina ili piletina bez soli je dobar način da pas popije njemu ukusnu tekućinu. To je jednostavno napraviti kod kuće. Mesne kosti stavite u vodu i neka se kuhaju sat do dva. Ponudite ovu tekućinu samu ili uz neku pseću hranu.


Pomoć veterinara

Ako primjetite krv u stolici zovite veterinara. Neki lijekovi mogu oštetiti sluznicu želuca i dovesti do krvarenja. U tom slučaju, psu se mogu dati drugi lijekovi.

Komunikacija između pasa

Pseća komunikacija se poprilično razlikuje od ljudske. Ljudi komuniciraju govorom i očnim kontaktom. Psi, u drugu ruku, se oslanjaju na govor tijela pri komunikaciji, vole pozdrave "bočnom stranom tijela" i obično izbjegavaju kontakt očima.


Ponašanje pri pozdravljanju

Psi ne vole pozdrave licem u lice. Kada se psi pozdravljaju da nisu na uzici, često prave veliki krug kako bi drugom psu prišli s njegove bočne strane. Ako to prođe dobro, mogu nastaviti s njuškanjem glave i njuške drugog psa.
Psi s prijateljskim namjerama sve to rade a da im se tijelo stalno mrdulji i često su bliže zemlji. Uši i lice im je opušteno, a rep nisko i radi velike krugove.
Nesiguran pas će podviti rep između stražnjih nogu i držati će se vrlo nisko. Uši će mu uglavnom biti položene unatrag, a oči širom otvorene.
Agresivan pas će se nagnuti prema naprijed, s podignutim ušima i čvrstim tijelom. Još uvijek može mahati repom, no to će biti spori pokreti. Ako se Vaš pas tako postavi, nije dobra ideja dozvoliti mu pozdrav.
Mnogo puta, psi rješe nesuglasice samo govorom tijela. Na primjer, ako se dva psa drže visoko, u čvrstom stavu, jedan može spustiti rep kako bi se podredio drugome.
Psi često komuniciraju njuhom, tako da će mnogo puta umjesto da se pozdrave, urinirati i pomirišati urin drugog psa. Ako to dobro prođe, pozdraviti će se. Ako Vaš pas ima potrebu za takvom komunikacijom nemojte ga obeshrabriti.


Ponašanje u igri

Kada se psi igraju, često izgledaju kao da se tuku. To je zato što životinjska igra često imitira tučnjavu koja će im možda nekad zatrebati za preživljenje.
Takva igra uvijek pokazuje znakove da je još uvijek samo igra. Najpoznatiji je "naklon" kada pas prednji dio tijela spušta na zemlju, a druga stražnja polovica ostaje u zraku. To pokazuje drugom psu da grubo ponašanje koje slijedi nije u cilju borbe, nego igre.
U zdravoj igri između pasa trebate vidjeti i davanje i primanje. Ako Vam se čini da je igra jednostrana, pridržite onog psa koji pobjeđuje na uzici. Ako se drugi pas zaleti prema njemu da se nastavi igrati, dozvolite im daljnju igru. Ako drugi pas pobjegne, dosta je igre.


Smirujući signali

Psi upućuju smirujuće signale ako je drugi pas nervozan, agresivan ili pregrub tijekom igre. Smirujući signali su oblizivanje njuške, zijevanje, njuškanje zemlje, odmicanje pogleda i ležanje. Kako bi sebe smirili nakon stresne situacije psi se često otresu kao poslije kupanja.
Komunikacija među psima vrlo je učinkovita.

Prehrana psa koji boluje od kolitisa

Kolitis kod pasa je bolna upala debelog crijeva zbog koje nastaje proljev i druge negativne posljedice. Može se pojaviti i kod fizičkog ili emocionalnog stresa ili može biti kroničan kod nekih pasa. Ispravna prehrana može pomoći u rješavanju ovog problema.


Pravi izbor hrane

Kolitis se često javi kada pas pojede nešto što njegov organizam ne može potpuno razgraditi. U nekim slučajevima, psi mogu progutati i nešto što nije hrana, npr. biljke, prljavštinu i tada je najbolje pokušati otkriti što je to. Neki put, sastojek na koji Vaš ljubimac negativno reagira se može pronaći i u hrani koju mu dajete. Određeni konzervansi mogu uzrokovati kolitis, poput kemijskih bojila.
Možda ćete morati i malo eksperimentirati u pokušaju otkrivanja namirnice koja ne odgovara Vašem psu. U tome Vam može pomoći i veterinar svojim savjetom. Moguće je u potpunosti izbjeći nastanak kolitisa prilagodbom prehrane psa. Kao glavno pravilo vrijedi da izbjegavate jeftinu i nekvalitetnu hranu, te birate onu koja ima minimalne količine konzervanasa i umjetnih bojila. Dobro je izostaviti i ljudsku hranu iz pseće prehrane, jer namirnice i neke sastojke koje naš organizam bez problema probljava, pseći ne može.
Općenito, najbolje je pronaći tip hrane koji odgovara Vašem psu i toga se držati nadalje. Možda će Vaš pas najbolje reagirati na gotov pripravak ili ćete nešto trebati pripremati i sami kod kuće. Potražite savjet veterinara.


FOS


FOS ili fruktooligosaharid je ugljikohidrat koji djeluje poput vlakana u probavnom sustavu Vašeg psa. Pomaže očistiti debelo crijevo i eliminirati štetne bakterije koje mogu uzrokovati kolitis i upalu. Mnoge vrste komercijalne hrane sadržavaju FOS u sebi, kao i određene vrste koje propisuje veterinar. Razgovarajte o ovoj opciji s veterinarom.


Alergija na hranu

U nekim slučajevima, psu se koliti s može pojaviti kao dio alergijske reakcije na određeni sastojak hrane. U tom slučaju, prisutnost tog sastojka u bilo kojoj hrani dovodi do negativnih posljedica na probavni sustav. Važno je tada pronaći odgovarajuću hipoalergensku hranu. Ona je vrlo slična standardnoj prehrani samo što su odstranjeni neki sastojci koji češće uzrokuju alergijske reakcije. Prije nego počnete psu davati takvu hranu, konzultirajte se s veterinarom, jer je dobro da on prvo pronađe točan uzrok alergijama kod psa.
Iako promjene u prehrani mogu pomoći u smanjenju simptoma kolitisa, ponekad je potrebo pomoći i drugim metodama liječenja. Veterinar će Vam znati više reći o tome.

Kokcidiomikoza kod psa - infekcija pluća

Kokcidiomikoza je gljivična infekcija koja zahvaća i pse i ljude. Psi su skloni oboljeti od ove bolesti jer stalno njuškaju po zemlji koja može sadržavati kokci spore. Štenci, stari psi i psi slabog imunološkog sustava lakše obole od ove zarazne bolesti.


Kako se pas zarazi?

Pas se zarazi udisanjem gljivice. Kokcidije - gljive koje uzrokuju kokcidiozu primarno nastanjuju pustinjsko tlo, Dospiju u zrak ako se po tlu prekopava ili nakon intenzivne kiše. Nakon udisanja spore koja se nalazi u zraku, infekt dospijeva u pluća i započinje životni ciklus i razmnožavanje. Psi se mogu zaraziti i direktnim kontaktom sa zaraženom psećom ranom.


Simptomi pseće kokcidiomikoze

• Gubitak apetita
• Gubitak težine
• Šepavost
• Dugotrajno kašljanje
• Bolovi u zglobovima
• Limfadenopatija

Simptomi kokcidiomikoze variraju od psa do psa i jedina učinkovita metoda dijagnosticiranja je serologija. Često zaraženi budu i drugi dijelovi psećeg organizma.  Oči, koža i živčani sustav mogu pokazivati promjene zbog infekcije. Visoka temperatura se pojavljuje sporadično i treba se pratiti. Rtg snimanje prsa i zglobova pomažu u dijagnozi kokcidiomikoze.


Liječenje

Liječenje ove bolesti uključuje antimikotike poput Nizorala ili diflukana. Nizoral sadrži aktivni sastojak ketokonazol iz skupine azola. Ubija osjetljive gljive tako što interferira sa stvaranjem njene stanične membrane. Može se dodati u hranu kako bi pas lakše uzeo lijek.
Općenito doziranje je dva puta na dan u periodu vremena kojega odredi veterinar. Pošto nema lijeka koji trenutačno rješava ovu bolest, antikotici se psu prepisuju kroz godinu dana. Psi kojima je zbog infekcije došlo do oštećenja mozga zahtijevaju doživotnu terapiju lijekovima. Stoga je važno kokcidiomikozu otkriti u ranom stadiju jer može biti čak i fatalna.


Nuspojave liječenja

Iako psi dobro reagiraju na antimikrobnu i antifunglanu terapiju, liječenje je često skupo i dugotrajno. Najčešće nuspojave su povraćanje i gubitak apetita. Međutim, psi koji odreagiraju pozitivno na liječenje razviju doživotni imunitet na zarazu sporama kokcidije. Veterinar će prekinuti davanje lijeka nakon što krvni testovi pokažu prisutnost antitijela na ovaj infekt.


Prevencija


Jedini način da se spriječi zaraza kokcidijom je sprječavanje psa da kopa i njuška po blatu. Što se tiče davanja lijekova, važno je pročitati i slijediti upute na samom lijeku. Rana dijagnoza i brzo liječenje uvelike povećavaju šansu za potpuno izlječenje psa.

Liječenje ciroze jetre kod pasa

Ciroza kod pasa je stanje uzrokovano različitim bolestima jetre uključujući hepatitis i druge infektivne bolesti. Liječenje se bazira na simptomima i stanju jetre. Kod ciroze, lijekovi nisu uvijek preporučeni, jer uglavnom sadrže puno sastojaka koje jetra teško prerađuje.


Niskoproteinska prehrana

U liječenju bolesti jetre najvažnija je promjena u prehrani. Jetra ima nekoliko funkcija, a najvažnija je čišćenje krvi od nepotrebnih supstanci i osiguravanje čiste krvi u krvotoku. Kada pas ima bolesnu jetru, liječenje lijekovima može napraviti više štete nego koristi zbog toga što jetra nije 100 % aktivna i ne pročišćava krv dovoljno, pa u njoj zaostaju štetne tvari iz lijekova. Sve to može dovesti do otrovanja psa.
Prehrana psa bi trebala sadržavati vrlo malu količinu proteina, a veterinar će vjerojatno preporučiti mokru hranu koja manje opterećuje rad jetre. Neki veterinari preporučuju potpuno prirodnu prehranu u kojoj nema umjetnih dodataka ili kemikalija koje jetra teško prerađuje. U oporavku jetre mogu pomoći nadomjesci aminokiselina i antioksidansi.


SAM-E

SAM-E ili S-adenosylmethionin može koristiti u liječenju jetre. On se dobiva iz aminokiselina, koje se pretvaraju u antioksidanse i produkte koji štite jetru i uništavaju toksine. Pomaže jetri da se regenerira, i istovremeno čisti organizam. Ovaj tretman se preporuča jer nema nuspojava. No neki psi mogu imati gastrointestinalne probleme poput povraćanja i proljeva tijekom prvih dana liječenja. Također sam-e može uzrokovati iritaciju jednjaka.



Laktuloza

Laktuloza je zamjena za šećer koja se može koristiti kod pasa sa cirozom jetre. Također pomaže i u borbi s opstipacijom. Laktuloza djeluje kao čistač jer odstranjuje amonijak iz krvnog toka. Neke nuspojave laktuloze su povraćanje, mučnine i grčevi u želucu.


Arginin

Arginin se normalno proizvodi u organizmu psa, ali postoji potreba za njegovom nadoknadom kada postoje problemi s jetrom. Arginin je aminokiselina koja stimulira oporavak jetre i pročišćava krv. Može se davati u tabletama, ali i prehranom kroz mliiječne proizvode, tunu, pšenicu, svinjetinu i piletinu.


Karnitin

Karnitin je antioksidans koji potpomaže jetru. Može ga se nadomještati davanjem psu veće količine mesa, mahinarki i sirutke.

Važno je konzultirati se s veterinarom prije nego što krenete na bilo koji način liječiti svog psa. Ciroza je ozbiljno stanje koje ako ostane neliječeno vodi u zatajenje jetre i smrt psa.

Kirurško odstranjenje katarakte kod pasa

Jedan od načina liječenja katarakte kod pasa je kirurško odtranjenje zamućene leće. Operaciju izvodi veterinar oftalmolog i uspješnost same operacije je 90%. Kod onih pasa kod kojih se vid nije vratio, vjerojatno postoji dublji uzrok koji nije otkriven prije same operacije. Razumijevanje samog postpuka je važno kako bi mogli odlučiti je li operacija pravi izbor za Vašeg psa.


Operacija i priprema

Prije same operacije psu je potrebno kapati oči određenim kapljicama. To su antibiotske kapi i daju se u cilju smanjenja rizika od infekcije oka dan prije operacije. Prema individualnoj procjeni veterinara, može psu prepisati i druge kapi.

Za ovu operaciju pas ide u opću anesteziju. Prije određivanja dana operacije veterinar će provesti sve potrebne krvne testove kako bi se uvjerio da je pas dovoljno zdrav da može podnijeti operaciju. Opća anestezija sprječava psa da se pomiče i "protestira" tijekom postupka.

Veterinar oftalmolog radi inciziju u oko dugu oko 2-3 mm. Kada je napravljena, u stražnju očnu sobicu se stavlja gusti gel kako bi održale strukture oka i izbjegla oštećenja.

Dva su načina odstranjivanja zamućene leće, a kojim će se to napraviti ovisi o vrsti katarakte i kirurškoj opremi. Katarakta koja se nije adherirala na kapsulu leće može se odstraniti fakoemulzifikacijom. U tom postupku se jedan instrument nalik na iglu uvodi u leću i vibrira preko 40000 puta u sekundi kako bi razbio otvrdnulu leću. Komadići se odstranjuju, i ostaje čista kapsula leće.
Ako je katarakta pričvršćena za kapsulu leće, cijela leća se odstranjuje. Pas će i dalje imati funkcionalan vid koji je mutniji od onog s umjetnom lećom.

Nadomjesni implantati su plastične leće, nalik na kontaktne leće, koje se umeću u praznu kapsulu leće. Omogućavaju psu da vidi oštrije i čišće. Umjetna leća je trajni dio oka Vašeg psa. Ako je odstranjena cijela leća, umjetna leća nije opcija jer u oku mora ostati kapsula prirodne leće koja drži na mjestu novu umjetnu.


Postoperativna briga

Nakon kirurškog zahvata psu se moraju kapati oči kako bi se spriječio nastanak infekcije ili druge komplikacije. Također mu se stavlja elizabetinski ovratnik da ne grebe šapama po očima. Ako se pridržavate danih uputa određeno vrijeme, problema u oporavku ne bi trebalo biti.

Operacija katarakte nije obavezna. Pas može funkcionirati i živjeti bez vida, no vraćanje oštrog vida mu olakšava daljnji život i sigurnost.