Ozljeda križnog ligamenta kod pasa

Ozljeda križnog ligamenta kod pasa nastaje kad se prednji križni ligament potrga u koljenu psa. Vrlo je bolno stanje i potrebna je pomoć veterinara. Stanje je čest ortopedski problem kod pasa.

Ozljeda može nastati zbog raznih razloga. Često je posljedica atletske ozljede kod uglavnom zdravih pasa. Trčanje i skakanje mogu prouzročiti ozljedu ovog tipa, pogotovo ako pas ne doskoči pravilno. Pretilost može igrati ulogu u takvoj ozljedi, jer psi s viškom kilograma nose veću težinu i uglavnom imaju slabije zglobove. Isto tako, pas jednostavno može imati genetsku predispoziciju za ovu ozljedu.

Ozljeda križnog ligamenta je uzrokovana rupturom ili trganjem ligamenta. Prednji ligament je najčešće zahvaćen, no i stražnji se također može potrgati. Kada se križni ligament strga, tibia se može kretati oko femura. To uzrokuje bol i  nelagodu kod pasa. Iznenadna pojava slabosti stražnje noge može biti znak ozljede tih ligamenata. Ako se ne liječi, može ostati trajna slabost u toj nozi i bol. Iz tog razloga je bitno psu pružiti adekvatnu pomoć i liječenje.


Dijagnoza

Veterinar treba provesti ortopedski pregled psa. Ako postoji puknuće križnog ligamenta tibija se može odgurnuti prema naprijed od femura, poput otvorene ladice. Može se napraviti rtg snimanje kako bi se potražili znakovi loma kosti i artritisa. Rijetko se psa šalje na pretrage poput magnetske rezonance.


Liječenje

Većina pasa s ovom ozljedom treba kirurško liječenje, a manji dio zahtijeva jedino konzervativno liječenje. Terapija uglavnom uključuje tjedne mirovanja i kratke šetnje, samo na obavljanje nužde. Ponekad se mogu koristiti protuupalni lijekovi i imobilizacija i podupiranje noge.
Operacija je preferirani način liječenja kod ozljede križnog ligamenta. Prognoza je uglavnom dobra, no postoje različiti pristupi. Tradicionalna kirurgija ili "ekstrakapsularan postupak" uključuje odstranjenje potrganog ligamenta koji se nadoknađuje šivanjem. Jeftinija je metoda i vrlo uspješna kod mnogih pasa. Druga opcija je zaglađivanje tibijalnog platoa. Ona uključuje izmjene u koljenom zglobu koje mu dozvoljavaju funkciju s križnim ligamentom. Potpuni oporavak zahtijeva mjesece nakon operacije. Zadnja opcija je zahvat na tuberu tibije u kojoj se obnavlja funkcija koljena bez križnog ligamenta s ugradnjom umjetnih materijala. Oporavak nakon ovog postupka također traje mjesecima, ali je generalno gledajući vrlo uspješan.